Svjetski dan borbe protiv siromaštva BiH je dočekala u siromaštvu.
Prema tvrdnjama stručnjaka, svako šesta obitelj živi ispod apsolutne linije siromaštva, što znači kako ti ljudi ne mogu ostvariti osnovne egzistencijalne potrebe, odnosno oni najčešće nemaju što jesti, nemaju novac za platiti struju, vodu ili grijanje, kupiti odjeću…
U Republici Srpskoj u 2022. godini 10.986 građana nije imalo dovoljno prihoda za izdržavanje, dok je 22.320 ljudi bilo u stanju različitih socijalno-zaštitnih potreba, podaci su Republičkog zavoda za statistiku, a kada se u obzir uzme cijela BiH, takvih je na desetine tisuća. Prema podacima Svjetske banke i Ujedinjenih naroda, više od milijardu ljudi na svijetu živi s manje od jednog dolara dnevno, što je 1,85 KM.
A ako mislite da je tu kraj lošim vijestima, prevarili ste se.
“Prema međunarodnim standardima, skoro polovina djece u BiH živi u siromaštvu, a slobodno možemo reći da u siromaštvu živi i 80 posto umirovljenika u zemlji. Posebno zabrinjava to što se broj djece koja žive u teškom siromaštvu povećava”, tvrdi Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava.
Situaciju dodatno pogoršavaju enormna poskupljenja, koja nisu praćena rastom plaća i mirovina, a da ne govorimo o socijalnim davanjima.
Da je situacija teška, priznati će i oni koji imaju prosječna, ali i nešto bolja primanja za bh. uvjete, jer će rijetko tko od njih negirati da ga bar u jednom trenutku nije pogodilo to što ne zna hoće li kruh, mlijeko ili jaja sutra imati istu cijenu.
“Kada pogledamo potrošačke košarice, realne troškove života u BiH, onda će nam to biti jasan pokazatelj kako smo jedna od zemalja u Europi u kojima stanovništvo živi najsiromašnije. Točnije, svaka šesta obitelj u BiH je ispod linije apsolutnog siromaštva. Tu smo zajedno s Moldavijom”, kaže Todorović za “Nezavisne”.
Sve navedeno piše i u izvještajima međunarodnih organizacija koje se bave pitanjima siromaštva i životnim standardom, ali, očigledno ne i izvještajima i izjavama nadležnih u BiH, koji, osim što se utrkuju u nacionalnim prepucavanjima te u borbi da dođu do udobnih fotelja, neće da izuste da glad i žeđ ne poznaju vjeru i naciju.
“Od vrha države pa do najnižih razina ne vodi se računa o građanima. BiH ima resurse, ali se oni ne koriste. Drugi razlog je enormna korupcija. Ozbiljni podaci pokazuju kako vlast i političari godišnje u BiH ukradu, zloupotrijebe ili upropaste na različite načine više od tri milijarde KM. Samo zamislite da taj novac nije ‘upropašten’, pa ovdje ne bi bilo siromašnih”, tvrdi Todorović, koji podsjeća da BiH, kao, uostalom, i druge države, ima obavezu prema građanima da im na neki način osigura zaposlenje, zaradu i život dostojan čovjeka.
“Ako to ne može, onda imaju obavezna socijalna primanja, davanja, prije svega, prema djeci ili onima koji su nemoćni i ne mogu zaraditi. Međutim, naša država potpuno ignorira tu svoju društvenu ulogu. Ona je svedena na minimum”, dodao je Todorović.
Ekonomist Admir Čavalić ističe kako ni Federacija BiH niti Republika Srpska nemaju socijalnu kartu, koja bi im dala mnogo jasniji uvid u to kome je pomoć zaista potrebna i tko se nalazi u stanju svakodnevne socijalne potrebe.
On navodi da situacija nije loša samo u vezi s pitanjem apsolutnog siromaštva, već i relativnog, a koje, podsjeća, podrazumijeva uspoređivanje stanja sa drugim državama.
“Siromaštvo je jako izraženo i u regiji, dakle Srbiji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, Kosovu. A također, kada se uspoređujemo s članicama EU, vidjeti ćemo kako je životni standard kod nas mnogo niži”, kaže Čavalić za “Nezavisne novine”.
Međutim, ono za šta on smatra da u priči o siromaštvu ne smije biti izostavljeno, pogotovo kada je riječ o prihodima, jeste to što značajan dio bh. ekonomije čini siva ekonomija, pa se podaci često ne poklapaju sa stvarnim stanjem.
“To konkretno znači da se dosta našeg ukupnog dohotka ne identificira kao minimalni formalni dohodak. S druge strane, neformalno, građani BiH ostvaruju određene neformalne dohotke, kroz rad na crno ili putem inozemstva. Dakle, pri procjeni siromaštva, ovi podaci se ne uzimaju u obzir”, pojašnjava Čavalić.
Dodaje da je u BiH karakteristično i to što troškovi nisu isti od grada do grada.
“Troškovi života su mnogo skuplji u Sarajevu, nego u nekoj manjoj općini. A građani sve više idu prema urbanim mjestima i tako im se povećavaju troškovi”, rekao je on.
