Dva tjedna nakon sukoba izazvanog užasavajućim terorističkim napadom na Izrael 7. listopada, vrijeme je da se sagleda za što se EU zalaže, što radi i što bi mogla učiniti u budućnosti kako bi pomogla u oslobađanju taoca, zaštiti civila, prevenciji širenja sukoba na regiju i postizanju pravednog i trajnog mira.

PIŠE: JOSEP BORRELL

Prije dva tjedna, u subotu 7. listopada, nadao sam se mirnom danu nakon posjete Ukrajini, gdje održavamo neformalne sjednice Vijeća za vanjske poslove EU-a. Ali rano ujutro stigla je vijest o terorističkom napadu Hamasa na Izrael i ubojstvima velikog broja izraelskih civila u blizini Gaze. Imao sam sličan osjećaj kao i u jutarnjim satima 24. veljače 2022. godine, kada je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu. Suočili smo se sa još jednim prijelomnim trenutkom u povijesti, trenutkom velikih ljudskih patnji i definiranja globalne uloge EU-a u godinama koje dolaze. 

Dva tjedna intenzivnog rada na aktualnoj krizi

Od tada sam većinu svog vremena i energije posvetio sukobu pokrenutom nakon ovog užasnog terorističkog napada Hamasa na Izrael. U nedjelju smo objavili priopćenje 27 država članica EU-a, a tijekom našeg sastanka u Omanu 10. listopada, postigli smo zajednički stav sa Vijećem za suradnju u Zaljevu, nakon čega je istog dana održano izvanredno neformalno Vijeće za vanjske poslove na kojem smo dodatno usuglasili naš zajednički stav. Prošlog utorka smo intenzivno raspravljali po tom pitanju na izvanrednom Europskom vijeću, nakon čega je u srijedu uslijedila plenarna debata u Europskom parlamentu.

Sukob je također bio i u fokusu summita EU-a i SAD-a u Washingtonu u petak, a na kojem sam uzeo sudjelovanja zajedno sa predsjednikom Vijeća Michelom i predsjednicom Evropske komisije von der Leyen, kao i na mirovnom summitu u Kairu u subotu, gdje sam pratio predsjednika Vijeća Michela. Također ćemo razmotriti za što se EU zalaže, što radi i što bi mogla raditi u budućnosti tijekom našeg Vijeća za vanjske poslove danas u Luksemburgu. Kao što je već istaknuto i na ovim skupovima, pojasnit ću da nam je obaveza djelovati na osnovu četiri principa i to principa snažnog stava, humanosti, koherentnosti i proaktivne političke posvećenosti.

Snažan stav počinje sa jasnom osudom Hamasovog terorističkog napada 7. listopada, u kojem je ubijeno preko 1.400 ljudi, mahom civila, a više od 200 je uzeto za taoce. Ekvivalent 1.400 mrtvih u Izraelu bi bio 67.000 mrtvih u Evropskoj uniji. Hamas je namjeravao ubiti što više Židova u svojevrsnom džihadističkom pogromu, najmasovnijem gubitku života koji je zemlja pretrpjela od svog stvaranja. Ako je nekome i trebala potvrda da je Hamas teroristička organizacija, ta potvrda je došla sa njihovim nedavnim akcijama.

Kao što je predsjednik Biden naglasio u svom obraćanju američkoj naciji, židovski narod zna, možda bolje od bilo koga, da ne postoji granica za bol koji ljudi žele nanijeti drugima. Tijekom moje posjete Ukrajini, prije nekoliko dana, bio sam u Babi Jaru, gdje su 1941. godine nacisti strijeljali 33.771 Židova. Odao sam počast u sjećanju na ove žrtve. Kao što sam rekao rabinu zaduženom za očuvanje sjećanja, ništa nije užasnije od ubijanja drugog ljudskog bića samo zato jer je druge vjere ili nacionalnosti. Nakon naših tragičnih iskustava, jedan od temeljnih razloga postojanja Europe je rezultat ovakvih principa.

Obaveza poštivanja međunarodnog prava

Drugo načelo je načelo humanosti. Izrael, naravno, ima se pravo braniti. Ali, kao i sva druga prava, i ovo pravo dolazi sa svojim ograničenjima, a ta ograničenja su utvrđena međunarodnim pravom, a posebno međunarodnim humanitarnim pravom. Prekid opskrbljivanja vodom i strujom i pritisak na civile da napuste svoje domove protivni su međunarodnom pravu.

Takve norme se primjenjuju bez obzira na identitet žrtve ili počinitelja. Hamas ne treba miješati s palestinskim narodom, a civilno stanovništvo Gaze ne može se smatrati kolektivno odgovornim za zločinačke radnje Hamasa. Po tom pitanju smo suglasni s našim američkim saveznicima. Naime, i predsjednik Biden je također naglasio izraelskim vlastima prijeku potrebu da se Izrael pridržava zakona i običaja rata. 

Odmah smo najoštrije osudili zastrašujući Hamasov teroristički napad, pozivajući također na neodložno i bezuvjetno oslobađanje svih taoca. Ali podjednako nam je bolan i tragični gubitak palestinskih života. Ne zaboravimo da je nepriznavanje ljudi kao ljudskih bića uvijek uvod u najgoru vrstu nasilja. Ne možemo zanemariti ljudskost palestinskih civila koji također žele živjeti u miru. Nekoliko tisuća, od čega veliki dio djece, već je izgubilo živote. Žalimo za Izraelcima koji su izgubili živote u užasnim okolnostima. Oplakujemo i palestinsku djecu, nevine žrtve ovog sukoba.

Jasni istupi protiv jedne tragedije ne bi nas trebali spriječiti da govorimo i protiv druge. Moralna snaga da osudimo jednu stvar dopušta nam, ali i obvezuje, da osuđujemo drugu, izvršenu na drugom mjestu, od strane drugih. U suprotnom smo beskorisni kada je u pitanju rješavanje sukoba.

Komisija je odlučila da utrostruči našu humanitarnu pomoć Gazi. I pomoć bi trebala biti brzo isporučena. Ali ova humanitarna pomoć mora stići do Gaze, što je još uvijek težak izazov. Intenzivno smo radili tijekom proteklog tjedna sa UN-om, SAD-om i našim partnerima u regiji kako bismo to omogućili. Uoči summita u Kairu u subotu, dozvoljen je ulazak za prvih 20 kamiona u Gazu. Ovo je prvi korak, ali je potrebno i mnogo više humanitarne pomoći, svakoga dana, za zadovoljavanje osnovnih potreba civilnog stanovništva u enklavi. Potrebno je osigurati i energente za postrojenja za desalinizaciju i rad elektrana. Bolnice ne mogu raditi bez vode i struje.

Ne vjerujte lažnim vijestima o našoj pomoći palestinskom narodu

Što se tiče općenito naše pomoći palestinskom narodu, bilo je govora da se ista koristi za financiranje Hamasa. To jednostavno nije istina. Vrlo precizno pratimo gdje odlaze naša sredstva i ta sredstva idu za pokrivanje osnovnih potreba palestinskog stanovništva. Spremni smo za još jedan krug revidiranja, a reviziju će provesti Komisija. Ali Europljani ne bi trebali tolerirati lažne optužbe niti širiti lažne vijesti koje podrivaju naš naporan rad na terenu, kao što se to dogodilo tijekom prošlonedeljne debate u Europskom parlamentu.   

Potreba za političkom koherentnošću

Treći princip kojim se moramo voditi u našem djelovanju jeste princip političke koherentnosti. Ne možemo izgledati podijeljeno u svojim stavovima oko tako osjetljivog pitanja. Stav EU-a je usuglašen na izvanrednom neformalnom Vijeću za vanjske poslove koje sam sazvao u Omanu 10. listopada i potvrđen na izvanrednom Europskom vijeću prošlog utorka: „Najoštrije osuđujemo terorističke napade Hamasa na Izrael i izraelski narod. Potvrđujemo da Izrael ima pravo se braniti u skladu s humanitarnim i međunarodnim pravom. I Europska unija se mobilizirala da pruži humanitarnu podršku najugroženijima, onima kojima je pomoć najpotrebnija. Također smo posvećeni mirovnom procesu za trajni mir temeljem rješenja dvije države, a samim tim i podršci palestinskim vlastima“. Ne postoji drugačiji stav EU-a i svaka ova rečenica je dio ovog jednog stava.

Važno je razjasniti ovo pitanje jer su tokom mojih intenzivnih kontakata posljednjih tjedana, brojni arapski lideri i drugi sugovornici ukazivali na navodne dvostruke standarde EU-a, posebno s obzirom na naš čvrst stav prema Ukrajini u odnosu na naše percipirane stavove o Izraelu i Palestini. Ovakve kritike su se mogle čuti i mnogo prije 7. listopada, tijekom naših diskusija o ruskoj agresiji na Ukrajinu. Ali od tada su kritike postale glasnije. Oba sukoba se razlikuju po svojoj prirodi, ali su uistinu i povezani kada govorimo o njihovim geopolitičkim posljedicama.

Naša privrženost vrijednostima i normama ne smije ostavljati prostora za kritike o navodnim dvostrukim standardima. A tim kritikama se treba suprotstaviti kako riječima, tako i našim djelima. U suprotnom, Rusija će to iskoristiti protiv Ukrajine. Prije svega je važno da postignemo zajednički stav u izjašnjavanju o rezolucijama u Vijeću sigurnosti UN-a ili pred Generalnom skupštinom UN-a u narednim danima.

Proaktivna posvećenost rješavanju temeljnog konflikta

Četvrto načelo je proaktivna predanost rješavanju ovog sukoba.

Moramo, naravno, prije svega pokušati spriječiti prelijevanje sukoba na Libanon i druge susjedne zemlje, što bi destabiliziralo cijelu regiju Bliskog istoka, ali i pogodilo Europu. Zadnjih dana sam imao cijeli niz kontakata sa svim relevantnim regionalnim akterima i radili smo s UN-om i SAD-om na tom pitanju. Također moramo tražiti hitno rješenje za status Gaze.

Ali također se moramo pozabaviti temeljnim sukobom. Do sada, moramo priznati, nismo bili pretjerano učinkoviti. Bio sam u Gazi nakon bombardiranja 2008. i ovo je četvrti veliki rat u Gazi s kojim sam se suočio. I ako ne zaustavimo ovaj ciklus nasilja, ponovit će se u budućnosti. Razina povjerenja između Izraelaca i Palestinaca, koja je posljednjih godina ionako bila izrazito niska, sada je na razini Mrtvog mora. Dominiraju strah i mržnja prema drugome, kolektivno i individualno.

Ulazimo u novu fazu stogodišnje izraelsko-palestinske tragedije, koja bi mogla biti izuzetno opasna za globalni mir i međunarodna zajednica se mora mobilizirati da je izbjegne. Predugo smo pokušavali odbaciti palestinsko pitanje kao da više ne postoji ili da će se riješiti samo od sebe.

Međunarodna zajednica, čiji smo mi dio, nije učinila ono što je bilo potrebno za provedbu Sporazuma iz Osla, koji je sada star 30 godina. Od Osla, broj izraelskih doseljenika se utrostručio na okupiranim teritorijima, dok je moguća palestinska država ponovno stisnuta u labirint nepovezanih teritorija. Svaki dan pozivamo na dvodržavno rješenje, ali kao što mi je rekao palestinski predstavnik tijekom Opće skupštine UN-a: “Osim što pozivate na to, što radite da dobijete to rješenje?”

Mir ne dolazi sam od sebe, mir se mora graditi. Najteže odluke uvijek se donose na rubu ponora. I sada smo tu. Koliko god se ovo rješenje činilo nedostižnim i teškim, dvodržavno rješenje ostaje jedino održivo rješenje koje znamo. A ako imamo samo jedno rješenje, moramo uložiti svu političku energiju da ga postignemo.

S posebnim predstavnikom EU-a Koopmansom već smo surađivali sa Saudijskom Arabijom, Egiptom, Jordanom i Arapskom ligom prošle godine kako bismo pomogli u oživljavanju bliskoistočnog mirovnog procesa i rješenja s dvije države. Nakon nedavnih događaja, ovaj se pristup, naravno, mora temeljito prilagoditi. Pojačat ćemo naše napore, zajedno s našim partnerima u regiji i šire.

Način na koji ćemo se nositi s ovom krizom odredit će vjerodostojnost i globalnu ulogu EU-a u godinama koje dolaze.

Dva tjedna nakon sukoba izazvanog užasavajućim terorističkim napadom na Izrael 7. listopada, vrijeme je da se sagleda za što se EU zalaže, što radi i što bi mogla učiniti u budućnosti kako bi pomogla u oslobađanju taoca, zaštiti civila, prevenciji širenja sukoba na regiju i postizanju pravednog i trajnog mira.

PIŠE: JOSEP BORRELL

Prije dva tjedna, u subotu 7. listopada, nadao sam se mirnom danu nakon posjete Ukrajini, gdje održavamo neformalne sjednice Vijeća za vanjske poslove EU-a. Ali rano ujutro stigla je vijest o terorističkom napadu Hamasa na Izrael i ubojstvima velikog broja izraelskih civila u blizini Gaze. Imao sam sličan osjećaj kao i u jutarnjim satima 24. veljače 2022. godine, kada je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu. Suočili smo se sa još jednim prijelomnim trenutkom u povijesti, trenutkom velikih ljudskih patnji i definiranja globalne uloge EU-a u godinama koje dolaze. 

Dva tjedna intenzivnog rada na aktualnoj krizi

Od tada sam većinu svog vremena i energije posvetio sukobu pokrenutom nakon ovog užasnog terorističkog napada Hamasa na Izrael. U nedjelju smo objavili priopćenje 27 država članica EU-a, a tijekom našeg sastanka u Omanu 10. listopada, postigli smo zajednički stav sa Vijećem za suradnju u Zaljevu, nakon čega je istog dana održano izvanredno neformalno Vijeće za vanjske poslove na kojem smo dodatno usuglasili naš zajednički stav. Prošlog utorka smo intenzivno raspravljali po tom pitanju na izvanrednom Europskom vijeću, nakon čega je u srijedu uslijedila plenarna debata u Europskom parlamentu.

Sukob je također bio i u fokusu summita EU-a i SAD-a u Washingtonu u petak, a na kojem sam uzeo sudjelovanja zajedno sa predsjednikom Vijeća Michelom i predsjednicom Evropske komisije von der Leyen, kao i na mirovnom summitu u Kairu u subotu, gdje sam pratio predsjednika Vijeća Michela. Također ćemo razmotriti za što se EU zalaže, što radi i što bi mogla raditi u budućnosti tijekom našeg Vijeća za vanjske poslove danas u Luksemburgu. Kao što je već istaknuto i na ovim skupovima, pojasnit ću da nam je obaveza djelovati na osnovu četiri principa i to principa snažnog stava, humanosti, koherentnosti i proaktivne političke posvećenosti.

Snažan stav počinje sa jasnom osudom Hamasovog terorističkog napada 7. listopada, u kojem je ubijeno preko 1.400 ljudi, mahom civila, a više od 200 je uzeto za taoce. Ekvivalent 1.400 mrtvih u Izraelu bi bio 67.000 mrtvih u Evropskoj uniji. Hamas je namjeravao ubiti što više Židova u svojevrsnom džihadističkom pogromu, najmasovnijem gubitku života koji je zemlja pretrpjela od svog stvaranja. Ako je nekome i trebala potvrda da je Hamas teroristička organizacija, ta potvrda je došla sa njihovim nedavnim akcijama.

Kao što je predsjednik Biden naglasio u svom obraćanju američkoj naciji, židovski narod zna, možda bolje od bilo koga, da ne postoji granica za bol koji ljudi žele nanijeti drugima. Tijekom moje posjete Ukrajini, prije nekoliko dana, bio sam u Babi Jaru, gdje su 1941. godine nacisti strijeljali 33.771 Židova. Odao sam počast u sjećanju na ove žrtve. Kao što sam rekao rabinu zaduženom za očuvanje sjećanja, ništa nije užasnije od ubijanja drugog ljudskog bića samo zato jer je druge vjere ili nacionalnosti. Nakon naših tragičnih iskustava, jedan od temeljnih razloga postojanja Europe je rezultat ovakvih principa.

Obaveza poštivanja međunarodnog prava

Drugo načelo je načelo humanosti. Izrael, naravno, ima se pravo braniti. Ali, kao i sva druga prava, i ovo pravo dolazi sa svojim ograničenjima, a ta ograničenja su utvrđena međunarodnim pravom, a posebno međunarodnim humanitarnim pravom. Prekid opskrbljivanja vodom i strujom i pritisak na civile da napuste svoje domove protivni su međunarodnom pravu.

Takve norme se primjenjuju bez obzira na identitet žrtve ili počinitelja. Hamas ne treba miješati s palestinskim narodom, a civilno stanovništvo Gaze ne može se smatrati kolektivno odgovornim za zločinačke radnje Hamasa. Po tom pitanju smo suglasni s našim američkim saveznicima. Naime, i predsjednik Biden je također naglasio izraelskim vlastima prijeku potrebu da se Izrael pridržava zakona i običaja rata. 

Odmah smo najoštrije osudili zastrašujući Hamasov teroristički napad, pozivajući također na neodložno i bezuvjetno oslobađanje svih taoca. Ali podjednako nam je bolan i tragični gubitak palestinskih života. Ne zaboravimo da je nepriznavanje ljudi kao ljudskih bića uvijek uvod u najgoru vrstu nasilja. Ne možemo zanemariti ljudskost palestinskih civila koji također žele živjeti u miru. Nekoliko tisuća, od čega veliki dio djece, već je izgubilo živote. Žalimo za Izraelcima koji su izgubili živote u užasnim okolnostima. Oplakujemo i palestinsku djecu, nevine žrtve ovog sukoba.

Jasni istupi protiv jedne tragedije ne bi nas trebali spriječiti da govorimo i protiv druge. Moralna snaga da osudimo jednu stvar dopušta nam, ali i obvezuje, da osuđujemo drugu, izvršenu na drugom mjestu, od strane drugih. U suprotnom smo beskorisni kada je u pitanju rješavanje sukoba.

Komisija je odlučila da utrostruči našu humanitarnu pomoć Gazi. I pomoć bi trebala biti brzo isporučena. Ali ova humanitarna pomoć mora stići do Gaze, što je još uvijek težak izazov. Intenzivno smo radili tijekom proteklog tjedna sa UN-om, SAD-om i našim partnerima u regiji kako bismo to omogućili. Uoči summita u Kairu u subotu, dozvoljen je ulazak za prvih 20 kamiona u Gazu. Ovo je prvi korak, ali je potrebno i mnogo više humanitarne pomoći, svakoga dana, za zadovoljavanje osnovnih potreba civilnog stanovništva u enklavi. Potrebno je osigurati i energente za postrojenja za desalinizaciju i rad elektrana. Bolnice ne mogu raditi bez vode i struje.

Ne vjerujte lažnim vijestima o našoj pomoći palestinskom narodu

Što se tiče općenito naše pomoći palestinskom narodu, bilo je govora da se ista koristi za financiranje Hamasa. To jednostavno nije istina. Vrlo precizno pratimo gdje odlaze naša sredstva i ta sredstva idu za pokrivanje osnovnih potreba palestinskog stanovništva. Spremni smo za još jedan krug revidiranja, a reviziju će provesti Komisija. Ali Europljani ne bi trebali tolerirati lažne optužbe niti širiti lažne vijesti koje podrivaju naš naporan rad na terenu, kao što se to dogodilo tijekom prošlonedeljne debate u Europskom parlamentu.   

Potreba za političkom koherentnošću

Treći princip kojim se moramo voditi u našem djelovanju jeste princip političke koherentnosti. Ne možemo izgledati podijeljeno u svojim stavovima oko tako osjetljivog pitanja. Stav EU-a je usuglašen na izvanrednom neformalnom Vijeću za vanjske poslove koje sam sazvao u Omanu 10. listopada i potvrđen na izvanrednom Europskom vijeću prošlog utorka: „Najoštrije osuđujemo terorističke napade Hamasa na Izrael i izraelski narod. Potvrđujemo da Izrael ima pravo se braniti u skladu s humanitarnim i međunarodnim pravom. I Europska unija se mobilizirala da pruži humanitarnu podršku najugroženijima, onima kojima je pomoć najpotrebnija. Također smo posvećeni mirovnom procesu za trajni mir temeljem rješenja dvije države, a samim tim i podršci palestinskim vlastima“. Ne postoji drugačiji stav EU-a i svaka ova rečenica je dio ovog jednog stava.

Važno je razjasniti ovo pitanje jer su tokom mojih intenzivnih kontakata posljednjih tjedana, brojni arapski lideri i drugi sugovornici ukazivali na navodne dvostruke standarde EU-a, posebno s obzirom na naš čvrst stav prema Ukrajini u odnosu na naše percipirane stavove o Izraelu i Palestini. Ovakve kritike su se mogle čuti i mnogo prije 7. listopada, tijekom naših diskusija o ruskoj agresiji na Ukrajinu. Ali od tada su kritike postale glasnije. Oba sukoba se razlikuju po svojoj prirodi, ali su uistinu i povezani kada govorimo o njihovim geopolitičkim posljedicama.

Naša privrženost vrijednostima i normama ne smije ostavljati prostora za kritike o navodnim dvostrukim standardima. A tim kritikama se treba suprotstaviti kako riječima, tako i našim djelima. U suprotnom, Rusija će to iskoristiti protiv Ukrajine. Prije svega je važno da postignemo zajednički stav u izjašnjavanju o rezolucijama u Vijeću sigurnosti UN-a ili pred Generalnom skupštinom UN-a u narednim danima.

Proaktivna posvećenost rješavanju temeljnog konflikta

Četvrto načelo je proaktivna predanost rješavanju ovog sukoba.

Moramo, naravno, prije svega pokušati spriječiti prelijevanje sukoba na Libanon i druge susjedne zemlje, što bi destabiliziralo cijelu regiju Bliskog istoka, ali i pogodilo Europu. Zadnjih dana sam imao cijeli niz kontakata sa svim relevantnim regionalnim akterima i radili smo s UN-om i SAD-om na tom pitanju. Također moramo tražiti hitno rješenje za status Gaze.

Ali također se moramo pozabaviti temeljnim sukobom. Do sada, moramo priznati, nismo bili pretjerano učinkoviti. Bio sam u Gazi nakon bombardiranja 2008. i ovo je četvrti veliki rat u Gazi s kojim sam se suočio. I ako ne zaustavimo ovaj ciklus nasilja, ponovit će se u budućnosti. Razina povjerenja između Izraelaca i Palestinaca, koja je posljednjih godina ionako bila izrazito niska, sada je na razini Mrtvog mora. Dominiraju strah i mržnja prema drugome, kolektivno i individualno.

Ulazimo u novu fazu stogodišnje izraelsko-palestinske tragedije, koja bi mogla biti izuzetno opasna za globalni mir i međunarodna zajednica se mora mobilizirati da je izbjegne. Predugo smo pokušavali odbaciti palestinsko pitanje kao da više ne postoji ili da će se riješiti samo od sebe.

Međunarodna zajednica, čiji smo mi dio, nije učinila ono što je bilo potrebno za provedbu Sporazuma iz Osla, koji je sada star 30 godina. Od Osla, broj izraelskih doseljenika se utrostručio na okupiranim teritorijima, dok je moguća palestinska država ponovno stisnuta u labirint nepovezanih teritorija. Svaki dan pozivamo na dvodržavno rješenje, ali kao što mi je rekao palestinski predstavnik tijekom Opće skupštine UN-a: “Osim što pozivate na to, što radite da dobijete to rješenje?”

Mir ne dolazi sam od sebe, mir se mora graditi. Najteže odluke uvijek se donose na rubu ponora. I sada smo tu. Koliko god se ovo rješenje činilo nedostižnim i teškim, dvodržavno rješenje ostaje jedino održivo rješenje koje znamo. A ako imamo samo jedno rješenje, moramo uložiti svu političku energiju da ga postignemo.

S posebnim predstavnikom EU-a Koopmansom već smo surađivali sa Saudijskom Arabijom, Egiptom, Jordanom i Arapskom ligom prošle godine kako bismo pomogli u oživljavanju bliskoistočnog mirovnog procesa i rješenja s dvije države. Nakon nedavnih događaja, ovaj se pristup, naravno, mora temeljito prilagoditi. Pojačat ćemo naše napore, zajedno s našim partnerima u regiji i šire.

Način na koji ćemo se nositi s ovom krizom odredit će vjerodostojnost i globalnu ulogu EU-a u godinama koje dolaze.