Filip Pavić sljedeći tjedan s hrvatskom kadetskom reprezentacijom ide u Estoniju na Europsko prvenstvo gdje su suparnici u skupini Belgija, domaćin i Španjolska. Izbornik Marijan Budimir kazat će da je njegov dolazak “velika stvar”, a njemački mediji žale, iako treba dodati da se njihova reprezentacija nije plasirala među osam koji su sudionici kontinentalne smotre, piše Jutarnji.
Pavić nije igrao za Elf u tim kvalifikacijama, nastupao je samo za U-15 i U-16 ekipu, posljednji put lani 5. rujna u prijateljskom ogledu s Austrijom, kad je bio kapetan. Nijemci ne preskaču godišta, aktualnu U-17 čini 2009., a on je 2010., dok je kod nas česta praksa da igraju mlađi. Tako će izbornik Marijan Budimir na Baltik povesti čak sedmoricu koji su 2010. godište. Osim njega, iz dijaspore je na popisu još jedan obrambeni igrač, Filip Tolić iz Karlsruhea.
Pavić redovito trenira s prvom ekipom Bayerna, okvalificiran je kao vrhunski talent i takvim ga tretiraju. Odlikuju ga mirnoća, tehnika i skok-igra. Visok je 190 cm i još se razvija. Osim toga, poprilično je mobilan, spretan i okretan. Zna iznijeti loptu, odigrati ofenzivan pas, sve što treba. U Bayern je stigao 2019. iz omladinske škole SV Waldperlacha. Postao je najmlađi debitant u Ligi prvaka u povijesti kluba sa 16 godina i 58 dana kad je ušao u igru protiv Atalante u uzvratnoj utakmici osmine finala. U Bundesligi je samo Paul Wanner, koji je debitirao 2022. u dobi od 16 godina i 15 dana, bio mlađi. Od svih klubova u povijesti Lige prvaka tek su dva igrača zaigrala mlađa na debiju. Kad Bayern prepozna ekstra talent, voli ga forsirati već u “nježnim” godinama, kao što je slučaj sada s Filipom.
Njegova obitelj živi u Freisingu, gradiću u Bavarskoj, otac Jurica je iz Sesveta, u Njemačku je stigao prije više od četrdeset godina. Nije bio nogometaš, ali sin ima odlične sportske gene. Majka Petra otišla je iz Dugog Sela prije više od dvadeset godina, imaju i kćer koja je starija. Filip je još dijete pa im se sve brzo događa, mnogi roditelji to znaju, nije lako ni akceptirati nagle promjene. Kad je zaigrao u Ligi prvaka, to je bio događaj koji je oduševio sve u obitelji i prijatelje, kao i sad prelazak u hrvatsku reprezentaciju, koji je pobudio zanimanje medija. Morat će se naviknuti na slavu. Nakon što je svjetlo dana ugledala Filipova fotografija sa Stipom Pletikosom, Petrom Krpanom i hrvatskim dresom, mogla je postojati dvojba kakve će biti reakcije okoline prema njemu u Bayernu te obitelji u spomenutom gradu tridesetak kilometara od Münchena, ali zapravo nikakvih značajnijih odjeka nije bilo, sve je prošlo mirno. Neke priče iz drugih slučajeva igrača o prijetnjama i problemima koje su doživljavali nisu se ponovile. Zasad nisu. Dobili su samo čestitke Hrvata.
HNS je prvi dao šansu Paviću, prije nego DFB. Hrvatski skauti u Njemačkoj odavno su detektirali talent te je pozvan u Vukovar na čuveni memorijalni turnir. Tamo je zastupao dijasporu iz Njemačke i ostavio odličan dojam. Potom su Nijemci zagrizli, prihvatio je, u Hrvatskoj su stvorene dvojbe je li možda izgubljen, ali ljudi koji su dobro poznavali njegov način razmišljanja jasno su nam rekli još prije nekoliko mjeseci:
-Ne brinite se za Pavića, on i obitelj dišu hrvatski, samo je pitanje trenutka kad će zaigrati za nas. Uvijek su to znali.
Taj trenutak je došao sad, kad je trebao krenuti u službeni program nastupa i samim time odabrati nogometno državljanstvo. Sve što je dosad igrao bilo je neformalno, ali odlaskom s Hrvatskom na Euro on postaje ili ostaje, kako god – hrvatski nogometaš. Naravno, dok ne zaigra za A vrstu, ima pravo promijeniti i odjenuti njemački dres. Kako i 16-godišnjaci već imaju menadžere, Pavić je u istoj agenciji kao i Josip Stanišić.
Njegov prvi trener u Waldperlachu, Tobi Wittmann, kazao je:
-On je žestoki borac, a ujedno i vrlo skroman i ponizan. Filip je oduvijek nevjerojatno naporno radio i pažljivo slušao, što ga svakako izdvaja od ostalih talentiranih igrača. Već je tada bio najbrži igrač u svojoj dobnoj skupini. Daleko će dogurati.
U Hrvatskoj je uzeo broj 5, kao što ga je nosio i u Njemačkoj. Stoper je, premda može odigrati na desnom braniču i zadnjem veznom. Ako se razvije kako mu se predviđa, imat ćemo jednu od najboljih obrana na svijetu za tri-četiri godine. Dotad će Joško Gvardiol već biti senator, možda i kapetan. Hrvatska je posljednjih godina uključila značajan broj igrača iz dijaspore, što je odlično. Sve više Hrvata živi vani i logično je da imaju sve bitniju ulogu u nacionalnoj vrsti, iako je jasno da je za uspjeh Vatrenih i dalje najvažnije kako se radi u našim klubovima.
U ožujku je za U-21 debitirao Adrian Segečić, koji je dotad igrao za Australiju, eto sada Filipa Pavića. Nešto ranije stigli su Anthony Pavlešić, vratar koji je također iz Australije, stoper iz Španjolske Matia Barzić, branič iz Francuske Teo Barišić, sada ozlijeđeni igrač Rijeke, ali i niz igrača juniorskog i kadetskog uzrasta koji nose naš dres. Pojedini opravdaju povjerenje, drugi ne. Na posljednjem popisu Zlatka Dalića iz dijaspore su bili nešto stariji Stanišić i Pongračić, te Luka Sučić, Marco Pašalić i Matanović. Na široj listi i Ivanović.
