Ima li zaklona od ovoga zla koje puže oko nas? Od terorističkih napada i nemira diljem Europe. Od ruske agresije na Ukrajinu. Od rata Izraela i Hamasa na Bliskom istoku. Od nemira na Balkanu? Od svađa, mržnje, zaostalosti, laži i korupcije koje nas sve zajedno satiru u Bosni i Hercegovini.
Možda i ima! Nudi nam ga ovih dana Međunarodna kulturna manifestacija 104. Šantićeve večeri poezije. Započele su sinoć izvrsnim programom u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače, a trajat će do 26. listopada. Organizatori su Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta“ Mostar i Srpsko pjevačko i kulturno-umjetničko društvo „Gusle“.
I zaista zastanimo i zamislimo što bi Mostar bio bez Alekse, a što Aleksa bez Mostara? Neraskidiva je to spona pjesnika i grada koji je najveći dio života proveo u Mostaru. Njegova poezija svrstava se u noviju liriku. Puna je snažnih emocija, a temeljena je na vlastitom
iskustvu u stvarnom životu.
No nije baš puno onih koji danas čitaju poeziju iako je zbog kratkoće zahvalan rod upravo za nove medije. Ako vam je poezija previše poslušajte neke od skladbi koje je na Šantićeve stihove skladao Ranko Rihtman, a otpjevao nenadmašni Dragan Stojnić. Rađeni su za prijeratnu igranu seriju posvećenu Šantiću „Moj brat Aleksa“. Nađite na YouTubeu neke od pjesama i eto skloništa od zla i ružnih vijesti. Eto ljepote Aleksinog stvaralaštva u nekoj drugoj formi.
No Aleksa osim umjetničke ima i snažnu političku dimenziju. Bio je srpski rodoljub, a opet otvoren za sve. Otvoren za život i s Hrvatima i s Muslimanima u nekom drugom vremenu. Unekom drukčijem Mostaru. Tako nam Aleksa iako je prošlo gotovo sto godina od njegove smrti pokazuje da se može voljeti svoje, a poštivati tuđe. Ukratko Aleksa je sve ono što Mostaru, Hercegovini i cijeloj BiH danas nedostaje.
A koliko je svevremeno njegovo stvaralaštvo pokazuje pjesma „I opet mi duša sve o tebi sanja“ koju je maestralno izveo već spomenuti Dragan Stojnić. Uživajte!
