Šest je godina prošlo od presude političkom i vojnom vodstvu Herceg-Bosne u Haagu. Jučer, 29. studenoga, se ponovno vidjelo koliko su bh. društva podijeljena. Koliko u rascjepu. Koliko van doticaja. Dok su bošnjački mediji pisali o ratnim zločincima, hrvatski mediji su faktografski donijeli vijest o presudi iz 2017.
Piše: Miroslav Vasilj
Ne ulazeći u meritum presude, razmotrimo tko je zapravo političkom i vojnom vodstvu Hrvatske Republike Herceg-Bosne sudio? Tko je sudio znanima i neznanima u Herceg-Bosni? Riječ je o ICTY-u – Međunarodnom sudu za ratne zločine na području bivše Jugoslavije. Napisane su cijele knjige, znanstveni radovi, snimljeni filmovi o radu toga suda. Jedni ga hvale, a drugi kritiziraju. No istina je možda negdje u sredini.
Da, namjera je na početku osnivanja suda bila dobra. Suditi za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti, a u nekim slučajevima i za genocid. Čak je službeni Zagreb bio među prvima koji je inicirao njegovo osnivanje. Ali izvedba? Evo primjerice zločini nad Hrvatima u BiH. Tko je od bošnjačkoga vojnoga i političkog vodstva osuđen za sustavne zločine nad hrvatskim civilima u sjevernoj Hercegovini i središnjoj Bosni? Gotovo nitko! Ako se i sudilo riječ je o trećerazrednim osobama. Nema kvalifikacije UZP. Nema nikakve političke odgovornosti pojedinaca koji su osmislili, proveli i kasnije poricali sustavno istrebljenje Hrvata-rimokatolika s područja koje je kontrolirala Armija BiH i političko vodstvo predvođeno Alijom Izetbegovićem.
Treba li nabrajati sve te zločine od Grabovice, Uzdola, Doljana, Križančeva sela, Trusine, konc-logora Muzej u Jablanici, konc-logora Stadion u Bugojnu i brojnih mjesta na kojima su sustavno ubijani Hrvati-rimokatolici. I to u najvećoj mjeri civili: djeca, žene, starci… Ubijani su jer su bili „pogrešne“ nacije i vjere. Srušene su im kuće. Sakralni objekti spaljivani. Groblja preorana. Kosti mrtvih bacane u bezdan. Satirao se bilo kakav trag njihovog postojanja. Uništavala bilo kakva uspomena da su tu živjeli. Postojala je namjera mens rea i provedba actus reus njihovog potpunog istrebljenja. U tome isplaniranom zločinu osim pripadnika Armije BiH sudjelovali su i brojni mudžahedini. I za sve to postoje dokazi.
U pravu postoji naziv za tu vrstu zločina. On se zove majka svih zločina – genocid! Tek posljednih godina mlađe generacije među Hrvatima počinju pisati i govoriti o sustavnom istrebljenju toga naroda s područja Republike Srpske i područja koje je kontrolira Armija BiH nazivajući tu katastrofu genocidom, a pri tom potpuno svjesni značenja te riječi. Ali Haaški sud se nije bavio genocidom nad Hrvatima. Nije se bavio zločinima protiv čovječnosti što se tiče Hrvata. Nije se bavio ni ratnim zločinima nad Hrvatima. Nije se bavio gotovo ničim što se tiče hrvatskih žrtava u BiH.
A kako i bi kada je tužiteljica toga suda Louise Arbour kada su joj istražitelji istog tog suda podastrli brojne sustavne zločine Armije BiH nad hrvatskim civilima sjeverne Hercegovine rekla – „zločini Muslimana nad Hrvatima nisu u fokusu interesa Haaškog tužiteljstva“. I tu praksu dehumanizacije hrvatskih žrtava nastavilo je bh. pravosuđe, a na očigled preživjelih i obitelji pobijenih. Ako se i sudi, sudi se pilićarima i kokošarima. Čuvarima zatvora. I trećerazrednim likovima koji nemaju niti političku niti vojnu odgovornost. Pukim sitnim izvođačima radova genocida.
S druge strane Haaški sud koji je presudio političkom i vojnom vodstvu Herceg-Bosne je imao i epizodu s Vojislavom Šešeljom koji prema tom sudu zbog igrokaza, ismijavanja i raznoraznih političkih igara nije uopće odgovarao ni za šta. Jednostavno je pušten navodno zbog zdravstvenih razloga. Ta dva slučaja. Neprocesuiranje sustavnih zločina nad Hrvatima u BiH koji imaju elemente genocida i slobodnog Vojislava Šešelja, uz brojne druge nelogičnosti, govore o suštinskoj kompromitaciji Haaškog suda i onoga što je danas od njega ostalo. Samim time i o relevantnosti presuda toga suda.
No umjesto lamentiranja o nepravdi potrebno je učiniti konkretan korak – a on se zove revizija presude političkom i vojnom vodstvu Hrvatske Republike Herceg-Bosne.
