Šanse za dobitak na lutriji su jedan prema milijun. Ali ne i za Stefana Mandela. U 1980-ima i 1990-ima, rumunjsko-australski ekonomist uspio je dobiti na lutriji nevjerojatnih 14 puta. Sve što je radio bilo je savršeno legalno i bilo je potrebno samo nekoliko jednostavnih izračuna.

Mandel je rođen u Rumuniji i prve dvije pobjede ostvario je u svojoj domovini. Bio je potaknut da dobije na lutriji kako bi skupio dovoljno novca da iseli svoju obitelj iz tadašnje komunističke zemlje. Da bi to učinio, razvio je genijalan sistem. Prvo je pogledao različite lutrije kako bi vidio koliko je različitih kombinacija potrebno da se pokrije svako moguće izvlačenje.

Na primjer, ako određena lutrija igra brojeve od 1 do 40 i za dobitak je potrebna kombinacija od šest brojeva, postoji 3.838.380 mogućih ishoda. Mandel je shvatio da ponekad kupnja dovoljno listića za pokrivanje svake kombinacije košta manje od potencijalnog jackpota. Na primjer, ako je jackpot iznosio 10 milijuna dolara, a listići koštaju 1 dolar, netko bi mogao kupiti sve listiće i garantirati si dobitak, kao i priličan profit. Sve što je trebao učiniti bilo je prikupiti dovoljno kapitala da kupi dobitne listiće.

Tako je počeo osnivati lutrijske sindikate, gdje su investitori ulagali novac za kupovinu srećki, a dobici su se dijelili. Njegova prva pobjeda pomoću ovog sistema donijela mu je jackpot od 19.000 dolara, od čega je u džep stavio 3.700 dolara. Iako se to možda ne čini mnogo, bilo je dovoljno da preseli svoju obitelj iz Rumunije i skrasi se u Australiji.

“Sreća” i na drugom kontinentu
Dok je bio u Australiji, piše MyModernMet, osvojio je nevjerojatnih 12 jackpotova, plus mnoge druge manje nagrade. Mandel je osnivao sve veće i veće sindikate, ostajući unutar pravila i propisa igre. U to je vrijeme bilo legalno tiskati listiće kod kuće, što je omogućilo Mandelu da kupi milijune listića i automatizira način ispunjavanja različitih kombinacija.

Nakon velikih dobitaka na lutriji Ujedinjenog Kraljevstva i Australije, pravila su prilagođena kako bi se spriječila masovna kupnja listića i blokirala upotreba računalno generiranih listića. To je zapravo blokiralo Mandela u tim zemljama, pa je svoje poglede usmjerio dalje. Počeo je istraživati američku lutriju i odlučio se za Virginiju kao savršeni jackpot.

Budući da je koristio samo brojeve od 1 do 44, broj kombinacija je bio daleko manji nego u drugim državama. Mandel je otvorio korporaciju Pacific Financial Resources i osnovao zakladu pod nazivom International Lotto Fund. Hilajde ulagača uložilo je milijune u fond, a on je zaposlio 16 zaposlenika koji su tri mjeseca štampali 7 milijuna listića potrebnih za garanciju dobitka.

U veljači 1992. nagrada Virginije dosegla je 27 milijuna dolara, pa je Mandel odlučio da je vrijeme da primijeni svoju strategiju. Koristeći unaprijed ispisane platne liste, pažljivo koordinirani tim otišao je u trgovine koje su prethodno sklopile dogovor s Mandelom i kupio karte. Bilo je nekih komplikacija kada je jedna trgovina odustala u zadnji tren, što znači da je samo 90% dobitnih kombinacija završilo kupljeno.

Na kraju je 90% bilo sve što im je trebalo, a sindikat je na kraju osvojio jackpot, zajedno s 900.000 dolara sekundarnih nagrada. Međutim, pobjeda je privukla pozornost, a Mandela su intenzivno istraživali CIA i FBI. Zapravo, bila je potrebna četverogodišnja pravna bitka prije nego što je sve raščišćeno u Mandelovu korist. Kako bi spriječili da se to više dogodi, vlasti lutrije promijenile su svoja pravila kako bi blokirale njegov sistem.

Dok je Mandel na kraju spremio milijune u džep, njegovim je ulagačima ostalo daleko manje od obećane isplate. Ali nije sve išlo Mandelovim putem. Godine 1995. završio je podnošenjem zahtjeva za bankrot i čak je proveo 20 mjeseci u izraelskom zatvoru zbog investicijske prijevare. Danas vodi miran život u južnom Pacifiku na otoku Vanuatu, gdje je i nekoliko članova njegovog bivšeg sindikata otišlo u mirovinu.

Godine 2012. dao je rijedak intervju rumunjskim novinama Bursa, gdje je minimalizirao rizike koje je preuzeo kako bi osvojio veliku pobjedu. “Ja sam čovjek koji riskira, ali na proračunat način”, rekao je. “Srezivanje moje brade je lutrija: uvijek postoji mogućnost da se porežem, dobijem infekciju u krvi i umrem — ali ja to svejedno radim. Šanse su mi naklonjene.”

Šanse za dobitak na lutriji su jedan prema milijun. Ali ne i za Stefana Mandela. U 1980-ima i 1990-ima, rumunjsko-australski ekonomist uspio je dobiti na lutriji nevjerojatnih 14 puta. Sve što je radio bilo je savršeno legalno i bilo je potrebno samo nekoliko jednostavnih izračuna.

Mandel je rođen u Rumuniji i prve dvije pobjede ostvario je u svojoj domovini. Bio je potaknut da dobije na lutriji kako bi skupio dovoljno novca da iseli svoju obitelj iz tadašnje komunističke zemlje. Da bi to učinio, razvio je genijalan sistem. Prvo je pogledao različite lutrije kako bi vidio koliko je različitih kombinacija potrebno da se pokrije svako moguće izvlačenje.

Na primjer, ako određena lutrija igra brojeve od 1 do 40 i za dobitak je potrebna kombinacija od šest brojeva, postoji 3.838.380 mogućih ishoda. Mandel je shvatio da ponekad kupnja dovoljno listića za pokrivanje svake kombinacije košta manje od potencijalnog jackpota. Na primjer, ako je jackpot iznosio 10 milijuna dolara, a listići koštaju 1 dolar, netko bi mogao kupiti sve listiće i garantirati si dobitak, kao i priličan profit. Sve što je trebao učiniti bilo je prikupiti dovoljno kapitala da kupi dobitne listiće.

Tako je počeo osnivati lutrijske sindikate, gdje su investitori ulagali novac za kupovinu srećki, a dobici su se dijelili. Njegova prva pobjeda pomoću ovog sistema donijela mu je jackpot od 19.000 dolara, od čega je u džep stavio 3.700 dolara. Iako se to možda ne čini mnogo, bilo je dovoljno da preseli svoju obitelj iz Rumunije i skrasi se u Australiji.

“Sreća” i na drugom kontinentu
Dok je bio u Australiji, piše MyModernMet, osvojio je nevjerojatnih 12 jackpotova, plus mnoge druge manje nagrade. Mandel je osnivao sve veće i veće sindikate, ostajući unutar pravila i propisa igre. U to je vrijeme bilo legalno tiskati listiće kod kuće, što je omogućilo Mandelu da kupi milijune listića i automatizira način ispunjavanja različitih kombinacija.

Nakon velikih dobitaka na lutriji Ujedinjenog Kraljevstva i Australije, pravila su prilagođena kako bi se spriječila masovna kupnja listića i blokirala upotreba računalno generiranih listića. To je zapravo blokiralo Mandela u tim zemljama, pa je svoje poglede usmjerio dalje. Počeo je istraživati američku lutriju i odlučio se za Virginiju kao savršeni jackpot.

Budući da je koristio samo brojeve od 1 do 44, broj kombinacija je bio daleko manji nego u drugim državama. Mandel je otvorio korporaciju Pacific Financial Resources i osnovao zakladu pod nazivom International Lotto Fund. Hilajde ulagača uložilo je milijune u fond, a on je zaposlio 16 zaposlenika koji su tri mjeseca štampali 7 milijuna listića potrebnih za garanciju dobitka.

U veljači 1992. nagrada Virginije dosegla je 27 milijuna dolara, pa je Mandel odlučio da je vrijeme da primijeni svoju strategiju. Koristeći unaprijed ispisane platne liste, pažljivo koordinirani tim otišao je u trgovine koje su prethodno sklopile dogovor s Mandelom i kupio karte. Bilo je nekih komplikacija kada je jedna trgovina odustala u zadnji tren, što znači da je samo 90% dobitnih kombinacija završilo kupljeno.

Na kraju je 90% bilo sve što im je trebalo, a sindikat je na kraju osvojio jackpot, zajedno s 900.000 dolara sekundarnih nagrada. Međutim, pobjeda je privukla pozornost, a Mandela su intenzivno istraživali CIA i FBI. Zapravo, bila je potrebna četverogodišnja pravna bitka prije nego što je sve raščišćeno u Mandelovu korist. Kako bi spriječili da se to više dogodi, vlasti lutrije promijenile su svoja pravila kako bi blokirale njegov sistem.

Dok je Mandel na kraju spremio milijune u džep, njegovim je ulagačima ostalo daleko manje od obećane isplate. Ali nije sve išlo Mandelovim putem. Godine 1995. završio je podnošenjem zahtjeva za bankrot i čak je proveo 20 mjeseci u izraelskom zatvoru zbog investicijske prijevare. Danas vodi miran život u južnom Pacifiku na otoku Vanuatu, gdje je i nekoliko članova njegovog bivšeg sindikata otišlo u mirovinu.

Godine 2012. dao je rijedak intervju rumunjskim novinama Bursa, gdje je minimalizirao rizike koje je preuzeo kako bi osvojio veliku pobjedu. “Ja sam čovjek koji riskira, ali na proračunat način”, rekao je. “Srezivanje moje brade je lutrija: uvijek postoji mogućnost da se porežem, dobijem infekciju u krvi i umrem — ali ja to svejedno radim. Šanse su mi naklonjene.”