Cijene osnovnih životnih namirnica u Bosni i Hercegovini su u posljednjih nekoliko godina značajno porasle, što životni standard građana čini sve težim. Usporede li se cijene iz 2019. i 2024. godine, vidljivo je da su poskupljenja enormna, a poskupljenje osnovnih životnih namirnica dodatno opterećuje kućne proračune.
Cijena 1 litre ulja 2019. godine iznosila je 1,90 KM, dok je do 2024. godine porasla na 2,70 KM. Kilogram brašna je sa 1,00 KM poskupio na 1,40 KM, a mlijeko je sa 1,40 KM po litru dostiglo cijenu od 2,30 KM. Cijena maslaca, koji je 2019. godine koštao 3,50 KM za 200 g, 2024. godine skočila je na 7,10 KM.
Sličan trend zabilježen je i kod ostalih osnovnih životnih namirnica – kilogram riže poskupio je sa 3,00 KM na 4,70 KM, dok je cijena kave sa 6,50 KM za 500 g sada 11,70 KM.
Sir gauda, koji je prije šest godina bio 8,75 KM po kilogramu, sada je skoro dvostruko skuplji – 16,96 KM.
Ove drastične promjene cijena hrane izazvale su veliko nezadovoljstvo građana, a prošlog petka organiziran je bojkot kako bi se ukazalo na ovaj problem. Novi bojkot najavljen je za 7. i 8. veljače 2025. godine, a građani očekuju odgovore i konkretne mjere za smanjenje cijena osnovnih životnih namirnica.
Odgovor entitetskih vlasti na poskupljenje
S obzirom na rast cijena i rastuću ekonomsku neizvjesnost, vlasti u oba entiteta poduzele su određene mjere. Ministarstvo trgovine i turizma RS počelo je 3. veljače s pojačanim kontrolama s ciljem utvrđivanja mogućih ekstraprofita trgovaca. Također je najavljeno da će marže biti ograničene na osnovne proizvode ako se utvrde nepravilnosti.
U Federaciji BiH 4. veljače usvojen je Nacrt zakona o kontroli cijena kojim je do 7. veljače predviđeno sniženje cijena za 50 osnovnih artikala.
Iako ove mjere mogu donijeti kratkoročno olakšanje, stručnjaci ističu da one ne rješavaju ključni problem – kako poboljšati kupovnu moć stanovništva.
Ekonomistica Svetlana Cenić smatra da bi pravi odgovor bio smanjenje javne potrošnje, uz provedbu poreznih, fiskalnih i socijalnih reformi, čime bi se stvorili dugoročni temelji gospodarske stabilnosti.
“Pravi odgovor bi bio suočiti se s tim koliko je siromašnih. Što znači zaključavanje cijena, treba li stanovništvo jesti naše jeftine salame, živjeti na brašnu i ulju, hoće li to ograničiti? A što je s cijenama ostalih stvari potrebnih za kvalitetniji, zdraviji život, voća, povrća i svega ostalog”, pita Cenić, ukazujući na potrebu širih reformi u gospodarstvu, prenosi RSE.
