Kara je stigao. Igor Karačić (37), Mostarac, hrvatski iskusni reprezentativac iza kojeg su 124 nastupa i 303 gola za reprezentaciju dokazao je hitrinu. U petak kasno navečer ga nazvao Sigurdsson, skoro pa je bila i ponoć, a već 12 sati kasnije je doletio uz Poljske u domovinu. Već je u svojem starom jatu, među prijateljima kako ih naziva, s reprezentacijom koje je sastavni dio.
Karačić je govorio za SN.
– Odmah nakon utakmice s Argentinom mi je izbornik poslao poruku da će me nazvati, da se čujemo, samo da odradi press konferenciju – tako je početak povratka/dolaska objasnio Karačić.
– Kad je završila konferencija, čuli smo se. Nismo puno ni razgovarali, niti trebali za tu prvu ruku. Rekao i je da dolazim, da se spakiram i to je to. U 7 ujutro sam već bio na nogama. Zvali su me i neki poljski novinari, pročulo se jasno. Ništa, mi smo u konačnici, sa svojim prijateljima, suigračima u reprezentaciji i s trenerom, imali neki zajednički cilj. Imamo ga i dalje jasno. Ja sam zato tu, pomoći ako mogu. Ako treba 2 minute – 2 minute.
– Pa, jedino u ovom trenutku što trebamo biti je realni. Moje fizičko stanje kao takvo je sasvim u redu, dobro. Mislim znate kako je sad. Dolaziš iz kluba koji je sad u bazičnim pripremama, nema lopte, možda sa zadnjih dana imao loptu 2-3 puta u ruci. Zadnjih 10 dana sam bio u Kielceu s klubom jasno na bazičnim pripremama. Sve je bilo svedeno na teretanu i trčanje. Zato bih rekao da je moje fizičko stanje sada dobro, možda i jako dobro. A nadam se da ću kroz par dana s dečkima ući i u veću formu s loptom. Vidjet ću i sam, ne mogu sada još točno reći što mogu ili ne očekivati, ali znam da mi je “glava” spremna i da ću pomoći koliko god bude moguće i trebalo.
Ozljede su nažalost sastavni dio sporta, nama ostaje sad samo nada da je ovo posljednja i nema više. No, koliko ovakve situacije mogu momčad destabilizirati, poremetiti ili pak homogenizirati?
– Može puno poremetiti, posebno kad pričamo o igraču kakav je Duvnjak. Svaki kotačić je bitan, važan. U reprezentaciji i u klubu, a posebno ako je riječ o kapetanu, dakle čovjeku koji “drži” svlačionicu toliko godina i koji je s nama toliko toga prošao, koji je s nama jako velik prijatelj. Jednostavno, fali, nedostajat će i naravno da može poremetiti cijelu atmosferu. No, Hrvatska mora biti naučena i na takvo što. Imali smo već takvu situaciju 2018. godine kad se isto takvo što dogodilo našem i tada već kapetanu, Duvnjaku. Prvo kolo protiv Srbije. Opet, mi znamo da će Duvnjak cijelo vrijeme biti uz nas, da će biti tu, bodriti nas cijelo vrijeme. Zato se mi moramo orijentirati samo na ono što je ispred nas, a to je utakmica s Egiptom.
