U nedjelju, 3. prosinca je prva nedjelja adventa ili došašća, vrijeme duhovne pripreme za Božić. Prva nedjelja došašća ujedno je i početak crkvene godine, a u došašću se vjernici pozivaju na budnost i bdijenje kako bi prepoznali Boga koji dolazi.

U došašću se izrađuje i stavlja na stol adventski vijenac s četiri svijeće koje simboliziraju četiri nedjelje u došašću. U nedjelju se pali prva, prema jednoj tradiciji nazvana prorokova svijeća. Druga je betlehemska, treća pastirska, a posljednja je svijeća anđela. Postupno paljenje svijeća znak je približavanja Božića.

Razdoblje došašće završava 24. prosinca, na Badnjak.

Župnik župe sv. Marka – Cim i sv. Luke – Ilići don Pero Miličević kazao je u razgovoru za Fenu kako katolici slave došašće kao pripravu za najradosniji katolički blagdan – Božić i ”na taj način dajemo i svoj doprinos da dočekamo rođenje Isusa Krista”.

Slavljenje došašća počelo je u 5. stoljeća i to pokorničko vrijeme trajalo je 40 dana, a u 6. stoljeću  papa Grgur Veliki skratio je  došašće na četiri nedjelje.

– U te četiri nedjelje se duše kršćanske pripremaju za onoga koji dolazi, a sami pokornički značaj došašća označen je ljubičastom bojom koja označava jednu vrstu pokore te i sami katolici kao i kroz korizmu, ne slave baš onako kako slavi ovaj svijet nego pripremaju svoje srce i dušu – pojasnio je don Pero Miličević.

Obilježje adventa je i adventski vijenac, koji je tek od 19. stoljeća uveden u tradiciju, najprije u Njemačkoj u protestantskoj zajednici, a onda kasnije i među katolike, naveo je don Pero.

Po njegovim riječima, četiri nedjelje odnosno 4 svijeće na adventskom vijencu predstavljaju pripravu za dolazak onoga svijetla koji rasvjetljuje tamu ovoga svijeta.

– Četiri svijeće označavaju i radost i nadu i ljubav ali i poštovanje i u biti sve ono što Božić jeste (…) Adventske svijeće u biti predstavljaju svijetlo Kristovo koji rasvjetljuju tamu ovoga svijeta, koje daje nadu ovome svijetu, koje daruje ljubav ovome svijetu, koje udjeljuje mir ovome svijetu – istaknio je don Pero Miličević.

Pojasnio je kako se prva nedjelja došašća uzima ona nedjelja koja je najbliža sv. Andriji, a koja može najranije biti 27. studenoga, a najkasnije 3. prosinca kao što je to ove godine i tako će posljednja nedjelja došašća biti Badnji dan.

U došašću se svakog jutra održavaju zornice – rane mise, koje imaju pokornički značaj, jer treba ustati vrlo rano da bi se stiglo u crkvu. Predstavljaju, stoga, neki oblik četverotjednog trajnog odricanja od sna. Svoj početak imaju još u srednjem vijeku.

Hrvatske adventske pjesme imaju marijansko obilježje, a pjevaju se i na zornicama. Neke od njih su: “Padaj s neba”, “Zlatnih krila”, “O Marijo, ti sjajna zornice”, “Visom leteć ptice male” itd.

U nedjelju, 3. prosinca je prva nedjelja adventa ili došašća, vrijeme duhovne pripreme za Božić. Prva nedjelja došašća ujedno je i početak crkvene godine, a u došašću se vjernici pozivaju na budnost i bdijenje kako bi prepoznali Boga koji dolazi.

U došašću se izrađuje i stavlja na stol adventski vijenac s četiri svijeće koje simboliziraju četiri nedjelje u došašću. U nedjelju se pali prva, prema jednoj tradiciji nazvana prorokova svijeća. Druga je betlehemska, treća pastirska, a posljednja je svijeća anđela. Postupno paljenje svijeća znak je približavanja Božića.

Razdoblje došašće završava 24. prosinca, na Badnjak.

Župnik župe sv. Marka – Cim i sv. Luke – Ilići don Pero Miličević kazao je u razgovoru za Fenu kako katolici slave došašće kao pripravu za najradosniji katolički blagdan – Božić i ”na taj način dajemo i svoj doprinos da dočekamo rođenje Isusa Krista”.

Slavljenje došašća počelo je u 5. stoljeća i to pokorničko vrijeme trajalo je 40 dana, a u 6. stoljeću  papa Grgur Veliki skratio je  došašće na četiri nedjelje.

– U te četiri nedjelje se duše kršćanske pripremaju za onoga koji dolazi, a sami pokornički značaj došašća označen je ljubičastom bojom koja označava jednu vrstu pokore te i sami katolici kao i kroz korizmu, ne slave baš onako kako slavi ovaj svijet nego pripremaju svoje srce i dušu – pojasnio je don Pero Miličević.

Obilježje adventa je i adventski vijenac, koji je tek od 19. stoljeća uveden u tradiciju, najprije u Njemačkoj u protestantskoj zajednici, a onda kasnije i među katolike, naveo je don Pero.

Po njegovim riječima, četiri nedjelje odnosno 4 svijeće na adventskom vijencu predstavljaju pripravu za dolazak onoga svijetla koji rasvjetljuje tamu ovoga svijeta.

– Četiri svijeće označavaju i radost i nadu i ljubav ali i poštovanje i u biti sve ono što Božić jeste (…) Adventske svijeće u biti predstavljaju svijetlo Kristovo koji rasvjetljuju tamu ovoga svijeta, koje daje nadu ovome svijetu, koje daruje ljubav ovome svijetu, koje udjeljuje mir ovome svijetu – istaknio je don Pero Miličević.

Pojasnio je kako se prva nedjelja došašća uzima ona nedjelja koja je najbliža sv. Andriji, a koja može najranije biti 27. studenoga, a najkasnije 3. prosinca kao što je to ove godine i tako će posljednja nedjelja došašća biti Badnji dan.

U došašću se svakog jutra održavaju zornice – rane mise, koje imaju pokornički značaj, jer treba ustati vrlo rano da bi se stiglo u crkvu. Predstavljaju, stoga, neki oblik četverotjednog trajnog odricanja od sna. Svoj početak imaju još u srednjem vijeku.

Hrvatske adventske pjesme imaju marijansko obilježje, a pjevaju se i na zornicama. Neke od njih su: “Padaj s neba”, “Zlatnih krila”, “O Marijo, ti sjajna zornice”, “Visom leteć ptice male” itd.