Kažu da ljubavno pero ponekad piše vrlo neobične priče, i to jezikom koji samo oni koji vole mogu razumjeti. Jedna takva sinoć je stigla i do naše redakcije, nakon što smo, ni ne sluteći pozadinu ove filmske priče, objavili videozapis s jedne vesele svatovske povorke podno Dinare, piše SlobodnaDalmacija.
Mladenka je bila u bogatoj vrličkoj nošnji, svatovi zaigraše nijemo kolo, sve pršti od energije, pod grmi pod opancima, klate se đerdani… I dok smo gledali s guštom običaje cetinskoga kraja, koje su moćno demonstrirali ovi mladi ljudi, sinoć kasno stigao nam je dodatak koji nikoga nije ostavio ravnodušnim. Prenosimo ga, do riječi.
– Ovo nije samo priča o jednom piru, narodnoj nošnji i vrličkom kolu… Ovo je priča o ljubavi koja nadilazi sve granice, o snazi duše i srcima koja se prepoznaju. Ovo je jedno predivno svjedočanstvo ljubavi, vjere i Božje milosti. Ljubavi koju nije stvorio čovjek, nego ju je sam Bog spojio. Neka ih Bog čuva, blagoslovi i podari im život ispunjen ljubavlju, jer prava ljubav ne gleda očima, ne mjeri se onim što imamo ili nemamo, prava ljubav prepoznaje se srcem – kazali su nam.
Nije trebalo dugo da doznamo identitet najsretnijeg mladoženje u cijeloj Cetinskoj krajini, Josipa Milkovića, čija je nesreća potresla cijelu domovinu. Naime, Josip je u 22. godini života, kao polaznik časničke škole, pri rukovanju eksplozivnim sredstvom na vojnom vježbalištu Cerovac pokraj Karlovca, doživio stravičnu tragediju, u kojoj je ostao bez vida, sluha, amputirane su mu obje šake i lijeva noga iznad koljena, a unutarnji organi bili su teško ozlijeđeni.
Iako s minimalnim šansama za preživljavanje, Josip se probudio nakon 52 dana kome, a ondje ga je čekala junakinja s početka našeg teksta, sjećate se, ona u bogatoj vrličkoj nošnji – Tea.
Vrličani se kunu, sam Bog ju je poslao.
Ne bješe ovo “svadba ko svadba”, kako pokojni Balašević pjeva, već ovakav ljubavni scenarij, složit ćete se, ne bi režirali ponajbolji hollywoodski stvaratelji. Vrličani i njihovi prijatelji svjedočili su ljubavi, do dugo u noć slavili su snagu duše i srca koji se prepoznaše, suzu nitko nije mogao suspregnuti…
