U Bosni i Hercegovini sve se češće događa da nastavnici nemaju koga učiti. Zatvaranje područnih škola dio je svakodnevnice, pa tako i osnovna škola Vareš u novu školsku godinu ulazi sa dvije područne škole manje, a čitav grad sada ima 42 prvačića. Postavlja se pitanje kako zadržati mlade na selu?
Antonela i njen brat Anto posljednji su učenici područne osnovne škole u Oćeviji kod Vareša. Tijekom svog školovanja bili su uglavnom i jedini učenici ovdje.
ANTONELA KREŠIĆ, bivši učenica Područne škole u Oćeviji, Vareš
Bilo je onako malo tužno ali mirno jer bila sam sama pa sam se mogla skoncentrirati kad sam imala test ili nešto ali bilo mi je malo tužno jer nisam imala s kim da se družim da se natječem… Kad je i moj brat išao sa mnom ovdje u školu bila je zanimljivo mogla sam se igrati s njim ali kad je on bio otišao bila je neobično
Iako su djetinjstvo i školovanje ovdje proveli bez prijatelja, danas Antonela ide u Osnovnu školu Vareš udaljenu 30-ak minuta vožnje, dok Anto ide u srednju školu. Ipak, vrijeme u školi Oćevija se ne može nadoknaditi.
ANTO KREŠIĆ, bivši učenik Područne škole u Oćeviji, Vareš
Osjećaj kao osjećaj, mogu ja svašta osjećati, i tugu i radost, ali znam da ne mogu ništa promijeniti
Od 6 područnih škola koje gravitiraju Osnovnoj školi Vareš, i dalje rade samo četiri i broje uglavnom samo po par učenika. U cijelom Varešu ima malo više od 40 prvačića.
A ovo mjesto – Oćevija, kao posljednje selo u Europi gdje se očuvala tradicija kovanja željeza na srednjovjekovni način uz vodu i vatru, suočava se s još jednim problemom. Ovaj zanat nema tko da naslijedi. Otac i sin – Mijo i Dražen, pored još jednog kovača, jedini su koji rade. Od nekada 7 kovačnica, čekić se čuje iz samo dvije. Dražen je trenutno najmlađi kovač, ističe, o drugom poslu nikada nije ni razmišljao, piše BHRT.
