Jeste li ikada poželjeli živjeti daleko od svega, u malom, uređenom društvu gdje svatko svakoga poznaje? U kojem nema kriminala, djeca bezbrižno trče kamo god žele, hrana se ne uvozi, a gotovo da nema ni signala za mobitele?
Ova, danas pomalo utopijska zajednica stvarno postoji i ima nešto manje od 300 stanovnika.
Točka usred Atlantskog oceana, aktivni vulkan koji je stvorio otok Tristan da Cunha, danas je najizoliranije i najudaljenije naseljeno mjesto na svijetu.
Glavni i jedini grad na otoku zove se Edinburgh of the Seven Seas i u mnogočemu je uistinu jedinstveno mjesto.
Edinburgh of the Seven Seas, u prijevodu Edinburgh of the Seven Seas, jedan je od britanskih prekomorskih teritorija, iako je od matične zemlje udaljen gotovo 10 000 kilometara.
Najbliži grad je Cape Town u Južnoj Africi. Udaljen je od njega oko 2800 kilometara i s njim je povezan brodskom linijom koja prometuje jednom tjedno.
Vožnja traje šest dana i jedini je način da se dođe do otoka, s obzirom na to da Tristan da Cunha nema zračnu luku ni uzletno-sletnu pistu.
Malobrojni stanovnici, a prema posljednjim podacima ima ih oko 275, žive mirnim seoskim životom.
Svi se poznaju i ne zaključavaju vrata svojih domova, jer kriminala nema.
Aktivni vulkan na otoku posljednji je put eruptirao 1961. godine. Tada je britanska vlada hitno evakuirala sve stanovnike i preselila ih u Englesku, izvještava putnikofer.hr.
Dvije godine kasnije, kada se situacija smirila, vratili su se na otok i obnovili naselje. S njima je došlo i nekoliko novih stanovnika koje su domorodci zainteresirali pričom o njihovom mirnom i izoliranom domu.
Naselje Edinburgh of the Seven Seas osnovao je 1816. godine narednik William Glass, nakon što je Velika Britanija anektirala teritorij otoka Tristan da Cunha.
Britanija je na ovom i nekoliko okolnih otoka držala vojni odred, koji je tamo ostao do kraja Drugog svjetskog rata. Mjesto je dobilo ime po princu Alfredu, vojvodi od Edinburgha, u čast njegovog posjeta otoku 1867. godine.
Kako danas izgleda život na najudaljenijem i najizoliranijem otoku na svijetu? Na otoku se nalazi mala luka, crkva, škola i pošta.
Imaju jednu cestu koja mjesto povezuje s poljima krumpira. Na otoku ima malo automobila, gotovo se nikada ne koriste, a ljude po potrebi prevozi minibus zvan “Potato Patches Flier”.
Glavna grana gospodarstva je lov, uzgoj i izvoz rakova, poznatih kao jastozi. Svaka od osamdeset obitelji ima zemlju koju obrađuje, uzgajaju se različite kulture, uglavnom krumpir.
Zanimljivo je da otok ne uvozi hranu, već stanovnici jedu samo ono što se lokalno ulovi i uzgoji. Danas se sve više okreću turizmu, ali pod vrlo jasno definiranim pravilima.
Naime, na otoku nema hotela, restorana ni turističke infrastrukture. Oni koji žele doći, moraju se najaviti upravi otoka mjesecima, a ponekad čak i godinu dana unaprijed.
Oni im zatim daju odobrenje i pronalaze smještaj kod jedne od lokalnih obitelji. Sve opcije navedene su na službenoj stranici, koja uključuje i e-mail adresu koju je potrebno unaprijed registrirati.
Na otoku, ako uspijete doći zbog ovih strogih pravila, krećete se pješice, jer je sve blizu i nema potrebe za ikakvim prijevozom.
“Albatross Bar” je jedini kafić ili pub na otoku, ali ima vrlo fleksibilno radno vrijeme i teško je vjerovati njegovim uslugama, pišu ljudi na internetu.
Zato većina posjetitelja jede u kućama domaćina kod kojih su odsjeli.
Nema signala, ali u pošti postoji telefonska govornica. Ima internetskog signala i moguće je koristiti internet na računalu, ali koristi satelitsku vezu i prijenos podataka je vrlo spor.
Dakle, odmor na ovom neobičnom otoku zaista je odmor od civilizacije, tehnologije i užurbanosti koja nas okružuje.
