Pred Velikim vijećem Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu održana je rasprava u slučaju “Slaven Kovačević protiv Bosne i Hercegovine”, po žalbi Vijeća ministara BiH.
Pred Velikim vijećem Europskog suda za ljudska prava obratili su se, među ostalim, Slaven Kovačević, agentica Monika Mijić koja službeno zastupa Bosnu i Hercegovinu, kao i predstavnik Ureda visokog predstavnika u BiH.
Iz Europskog suda za ljudska prava priopćili su da će nakon ročišta Sud započeti s razmatranjima koji će se održati u privatnosti, uz napomenu da će presuda u predmetu biti donesena u kasnijoj fazi.
„Ustav Bosne i Hercegovine potiče iz Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Dejtonski mirovni sporazum) potpisanog na kraju rata 1992.-1995. godine. Od tada Bosna i Hercegovina sastoji se od dva entiteta – Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske – te Brčko Distrikta koji pripada i jednima i drugima. Gospodin Kovačević živi u Sarajevu koje se nalazi u Federaciji. Ustav pravi razliku između različitih kategorija stanovništva: takozvanih ‘konstitutivnih naroda’ (Bošnjaci, Hrvati i Srbi) i ‘Ostali i građani Bosne i Hercegovine’ (članovi etničkih manjina i oni koji ne izjašnjavaju pripadnost nijednom etničkom narodu). Nema objektivnih kriterija poput jezika ili religije za određivanje etničke pripadnosti; ljudi sami odlučuju“, navodi se u priopćenju.
Iz Suda podsjećaju da samo birači s prebivalištem u Republici Srpskoj mogu sudjelovati u izboru srpskih članova Doma naroda (neizravni izbori) i Predsjedništva (izravni izbori), dok samo birači koji borave u Federaciji mogu sudjelovati u izboru bošnjačkih i hrvatskih članova tih institucija (neizravno u pogledu izbora članova Doma naroda i izravno za Predsjedništvo).
Nasuprot tome, u izborima za Dom naroda (prvi dom državnog Parlamenta) ne primjenjuju se etnički zahtjevi.
Kovačević, koji ne izjašnjava pripadnost niti jednom “konstitutivnom narodu” niti bilo kojoj etničnoj grupi, podnio je zahtjev Europskom sudu za ljudska prava 30. kolovoza 2022. godine.
Pozivajući se na Član 14 (zabrana diskriminacije) Europske konvencije o ljudskim pravima u vezi s Članom 3 Protokola br. 1 (pravo na slobodne izbore) i Članom 1 Protokola br. 12 (opća zabrana diskriminacije), podnositelj prijave se žalio da zbog kombinacije teritorijalnih i etničkih zahtjeva koji se primjenjuju na Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, nije mogao glasovati za kandidate po svom izboru na posljednjim zakonodavnim izborima koji su održani 2022. godine. Slično, nije mogao glasovati za kandidate po svom izboru na posljednjim predsjedničkim izborima na državnoj razini 2022. godine.
Kovačević je također iznio dodatne pritužbe prema Članu 3 Protokola br. 1 samostalno i/ili u vezi s Članom 14, te prema Članovima 13 (pravo na učinkovitu pravnu zaštitu) i 17 (zabrana zloupotrebe prava).
U svojoj presudi od 29. kolovoza 2023. godine, Sud je većinom glasova od 6 prema 1 utvrdio da je došlo do kršenja Člana 1 Protokola br. 12 (opća zabrana diskriminacije) Europske konvencije u odnosu na činjenicu da Kovačević nije bio stvarno zastupan u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.
Dana 14. prosinca 2023. godine, predmet je upućen Velikom vijeću na zahtjev vlade Bosne i Hercegovine, navode iz Suda.
