Na ovogodišnjem osmom po redu Sajmu ćuptera, koji se održao u utorak u Tepčićima kod Čitluka, sa svojim proizvodima predstavilo se 25 izlagača iz Hrvatske i BiH, a, prema ocjenama stručnog žirija, najbolji ćupter ove godine napravila je Kornelija Barbarić iz Čitluka.
Drugo mjesto osvojio je Ante Raspudić, a treće mjesto Anita Miletić. Stručni žiri ocjenjivao je okus, izgled, tvrdoću, slatkoću i prozračnost ćuptera.
Predsjednik Društva ”Ante” Tepčići – Čitluk Mario Doko kazao je kako je ćupter tradicionalna hercegovačka slastica koja se priprema od mošta, odnosno soka od grožđa, pomiješanog s brašnom.
-Poslastica o kojoj se puno ne zna. Naše bake su pravile ćupter kako bi imali nešto slatko za velike blagdane, najčešće za Božić. Uzimale su sok od grožđa koji su se ocijenili i odmah ga kuhale te su u tu smjesu dodavale brašno ili griz. To se miješalo i kuhalo do određene gustoće želatine, nakon toga se izlijevalo u plitke tanjure gdje se sušilo 10 do 15 dana – pojasnio je Doko.
Istaknuo je kako je od velike važnosti što je hercegovački ćupter dobio svoj zaštitni znak i priznanje izvorne kvalitete (ZOGP).
-Njegovu posebnu vrijednost prepoznalo je i Društvo „Ante“ Tepčići – Čitluk, koje je 2024. godine zaštitilo ovaj proizvod na razini Bosne i Hercegovine pod nazivom Hercegovački ćupter, oznakom zaštićenoga geografskog podrijetla (ZOGP). Time je napravljen važan korak u očuvanju i institucionalnoj afirmaciji ove gastronomske baštine, a u tijeku je i postupak uvrštavanja Hercegovačkog ćuptera na UNESCO-ovu listu, čime bi njegova vrijednost bila dodatno afirmirana na međunarodnoj razini – dodaje Doko.
Istaknuo je kako je zaštita Hercegovačkog ćuptera od velike važnosti za sve proizvođače te da je prvotni cilj bio ovu tradicionalnu slasticu izvući iz zaborava, što je, kako je ocijenio, i ostvareno.
-Zaštita i dobiveni znak omogućili su povećanje cijene, ali i podizanje kvalitete ćuptera. Svaki proizvođač mora proizvod poslati Agenciji za sigurnost hrane u Sarajevu na ispitivanje. Zaštita se temelji na jasno utvrđenom sastavu: bijeli ćupter mora sadržavati 70 posto žilavke, a crni 70 posto blatine, uz obvezan dodatak brašna ili griza. Na temelju ispunjenih uvjeta proizvođač dobiva certifikat, odnosno oznaku koja se stavlja na proizvod – naglasio je.
Sajam ćuptera iz godine u godinu prerasta lokalne okvire i postaje sve značajniji gospodarski, gastronomski, kulturni i turistički događaj, okupljajući sve veći broj sudionika i posjetitelja.
Organizacija manifestacije omogućena je uz potporu donatora, pojedinaca, volontera, gospodarstvenika, poduzeća i institucija s lokalne, federalne i državne razine, čime se potvrđuje prepoznatljivost i društveni značaj ovoga projekta.
