Carlo Acutis, talijanski tinejdžer koji je 2006., u dobi od samo 15 godina, izgubio bitku s teškim oblikom leukemije, uskoro bi mogao postati prvi svetac Katoličke crkve iz redova generacije milenijaca.
Osim ljubavi prema video igricama, među kojima se posebno ističu Halo, Super Mario i Pokemoni, računalnog genija njegovi najbliži pamte i po potrebi da svoje vještine i talente koristi za širenje Božje riječi, zbog čega su mu svojedobno i nadjenuli nadimak “Božji influencer”.
Samo nekoliko mjeseci prije prerane smrti, osmislio je i specijaliziranu web stranicu koja dokumentira Božja čuda.
Možda i najzanimljivija crtica iz njegovog kratkog, ali vrlo bogatog života, jest i činjenica da nije potjecao iz religiozne obitelji, već mu je ljubav prema Katoličkoj crkvi u ranom djetinjstvu usadila dadilja, Poljakinja.
Carlova majka, Antonia, u intervjuu za NYT 2020., ispričala je da je na misu svakodnevno odlazio od svoje sedme godine, što je i nju samu dodatno motiviralo da se vrati u Crkvu, koju je tijekom života potpuno zanemarila.
Nakon što joj je sin preminuo, Antoniji su počeli javljati ljudi diljem svijeta, s osobnim svjedočanstvima o medicinskim čudima koja direktno pripisuju njezinome Carlu. Među prijavljenim čudima, bila su i medicinski neobjašnjiva izlječenja od raka, ali i neplodnosti.
Naime, tijelo preminulog Carla bilo je prebačeno u grad Assisi, a na njegovom se grobu često dolaze moliti vjernici iz cijeloga svijeta koji najčešće traže medicinsko čudo.
Jedno takvo Vatikanu je i formalno bilo prijavljeno još 2020. Radilo se o izlječenju brazilskog dječaka s urođenim defektom gušterače zbog kojeg nije mogao normalno jesti. Papa Franjo čudo je priznao te je Carla proglasio blaženim.
Ovoga puta, drugo čudo pripisuje se ozdravljenju djevojke iz Kostarike koja je u padu s bicikla zaradila tešku ozljedu glave.
Govoreći za CNN, njegova majka je sada kazala kako je ova vijest “velika radost”, a da je Carlo “znak nade” koji pokazuje da je svetost danas moguća.
Rekla je da je sinu kupila PlayStation kada je imao osam godina, ali se sam ograničio na jedan sat tjedno igranja jer je bio oprezan da bi moglo postati ovisnost i da je znao za “opasnosti interneta”. Uz računalstvo i igranje igrica, Carlo je svirao saksofon, uživao u nogometu, volio je životinje i snimao je kratke duhovite filmove o svojim psima.
Salzano je rekla da je njezin sin koristio svoje računalne vještine “ne kako bi radio stvari da bi zaradio novac ili postao slavan, već da bi širio evanđelje i pomagao ljudima”. Bio je “pun radosti”, kazala je.
Iako je imao slične interese kao druga djeca, budući svetac nije se bojao izdvojiti iz gomile.
Njegova majka ispričala je da je dječak sa svojih devet godina provodio vrijeme pomažući beskućnicima u Milanu i dajući svoj džeparac onima koji spavaju na ulici. Objasnila je da je inzistirao na tome da ima samo jedan par cipela kako bi mogao uštedjeti novac za pomoć siromašnima.
Također se nije bojao zauzeti se za žrtve nasilja i oduprijeti se pritisku vršnjaka.
Formalno, sljedeći je korak sazivanje sastanka kardinala kako bi dogovorili detalje dodjeljivanja statusa sveca i odredili datum same kanonizacije mladoga Carla.
Poznavatelji Vatikana tvrde da je kanonizacija Carla Acutisa korisna i za samu Katoličku crkvu, koja već godinama tvrdi da bi se voljela povezati s mlađim generacijama vjernika i kako bi samu religiju željela modernizirati i prilagoditi digitalnom dobu.
