Domoljub, poduzetnik, pjesnik i humanitarac Anton Kikaš rekao je u emisiji Kompas RTV-a Herceg-Bosne kako suradnja domovinske i iseljene Hrvatske nije na visini na kojoj bi trebala biti. „Teško mi je reći, ali imam osjećaj kao da ne postoji želja da se ta suradnja popravi“, kazao je Kikaš.
Dodao je kako lobiranje treba biti bolje te da to ostaje na onima koji vode politiku. Kazao je kako ga, unatoč brojnim kontaktima i poznanstvima u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama, nitko iz Herceg-Bosne ni službenog Mostara nije kontaktirao te da je on spreman na razgovore.
I Kanadu bih naoružao
Kikaš je komentirao akciju dopremanja oružja u Hrvatsku 1991. godine ugandskim zrakoplovom koji je srpska vojska presrela te rekao kako bi istu misiju ponovno poduzeo, i to s još većim žarom. „Kada bi Kanada bila napadnuta od stranog agresora kao moja domovina, ja bih to učinio i za Kanadu, moju novu domovinu, koja mi je pružila da ostvarim svoje životne snove i živim život.“
Istaknuo je kako je prije same akcije dopremanja oružja bio s predsjednikom Vlade Franjom Gregorićem i tadašnjim čelnikom tajnih službi Hrvatske Josipom Manolićem te je ponudio da Ministarstvu unutarnjih poslova pokloni oružje, no Manolić je predložio da umjesto toga donira novac. Kikaš je to odbio i podsjetio da je hrvatskoj strani ranije već slao između pola milijuna i milijun dolara, nakon čega su se, prema njegovim riječima, pojavile informacije da dio novca nije stigao do odredišta. Naglasio je kako je „zeleno svjetlo“ za akciju dobio nakon što je Gregorić poručio Manoliću da nude upravo ono što im nedostaje.
Kodno ime „Merdžo“
Kikaš je istaknuo kako ga je 80-ih godina špijunirala UDBA te kazao kako je među ljudima koji su joj davali informacije bio i jedan od njegovih zaposlenika, koji je djelovao pod kodnim imenom „Merdžo“. „Bio je Manolićev čovjek, ali još nisam objelodanio“, kazao je Kikaš.
Govorio je i o optužbama da je radio za KOS i UDBU te kazao kako je tijekom godina nudio novčanu nagradu onome tko dokaže takve tvrdnje. Iznos je s početnih deset tisuća dolara povećao na sto tisuća, a potom na milijun dolara. „Čelnik HDZ-a Jozo Pavičić proglasio je da ima dokumente da sam ja radio za UDBU“, kazao je Kikaš. Dodao je kako je Pavičić nakon ponuđene nagrade povukao tvrdnju jer dokumenti koje je dobio nisu istiniti, „Za ponuđeni milijun dolara do danas se nitko nije javio.“
Katedra za hrvatski jezik
Kikaš danas živi u Kanadi, gdje je izgradio poslovnu karijeru, a tijekom godina ostao je aktivno povezan s Hrvatskom i hrvatskim iseljeništvom. Zaslužan je za osnivanje Katedre za hrvatski jezik i kulturu na Sveučilištu Waterloo u Kanadi 1989. godine. O njegovoj akciji dopremanja oružja Hrvatskoj 1991. godine snimljen je dokumentarni film „Nisam se bojao umrijeti – domoljubna misija Antona Kikaša 1991.“
