Goran Gunjević Goč, prnjavorski ugostitelj koji se ovim poslom bavi više od 20 godina, privatno je veliki ljubitelj motora te svoje slobodno vrijeme provodi na dva točka, a do sada je sa svojim ljubimcem prešao granice 27 država i dva kontinenta, pišu Nezavisne novine.

Kako priča, ne može da zamisli savršen dan a da u njega nije bila uključena vožnja motora. Najdalje je putovao do Azije i ne planira tu da stane. U rodnom Prnjavoru Gunjević je poznatiji pod nadimkom Goč i ponosni je član Moto-kluba “Prnjavor 07”. Sa članovima kluba na putovanjima gradi nova prijateljstva i bajkere predstavlja u najboljem svjetlu. U lipnju 2021. postao je i član američke moto-asocijacije “Iron Butt” izvozivši zahtjevan moto-izazov jer se tako jedino i može postati član navedene organizacije.

U razgovoru za “Nezavisne novine” ovaj bajker prisjetio se svojih moto-početaka.

“Ljubav prema motorima krenula je od osnovne škole, a od 14. godine datira i moja prva mala vozačka dozvola za upravljanje biciklom sa pomoćnim motorom. Ta ljubav je bila spriječena ratnim događajima, a nakon toga financije nisu dozvolile da imam motor”, rekao je Goč.

Ističe da su se sve kockice posložile u njegovim tridesetim godinama kada je kupio prvi motor i od tada ne prestaje da vozi. Ne žali ni za jednim feningom utrošenim u ovaj hobi.

“Motor koji je obilježio moje bajkerske početke i sa kojim sam prešao većinu kilometara je Suzuki gsx f750, star 20 godina, koji je koštao oko 1.500 eura i nikad me nije izdao, nikad nije stao. Ne morate odmah kupiti neku preskupu i bijesnu mašinu”, objašnjava Goč i dodaje da ljubav prema dvotočkašima može mnogo da košta, da je skup hobi, ali kada se nešto voli onda se nađe način u skladu sa mogućnostima.

Ističe da mu je najdraži bio moto-izazov za certifikat “Iron Butt” i da je jedan od rijetkih iz BiH koji je član ove organizacije.

“Ne bih taj certifikat zamijenio ni za kakvu nagradu na svijetu. Da bi neko postao i član ove moto-organizacije, mora da pređe minimalno 1.000 američkih milja ili 1.600 kilometara u roku od 24 sata. Ja sam vozio izazov koji se zove ‘SadlleSore 1000’, a moj rezultat je 1.740 kilometara za 21 sat i 35 minuta neprestane vožnje motora. Postoji stroga provjera te rute i sve je dokumentirano fiskalnim računima. Najteža je bila organizacija rute, jer mi u državama bivše Jugoslavije nemamo toliku dužinu puta. Zato sam se ja odlučio za kružnu rutu do Skoplja, pošto je to dozvoljeno za manje zemlje koje nemaju uvjete kao u Americi”, objašnjava Gunjević.

Smatra da su bajkeri poseban kov ljudi, često različitih zanimanja, ali je motor ono što ih spaja.

“Priroda mog posla je da upoznajem ljude različitih obrazovnih profila. Od svih ljudi koje sam upoznao motoristi se najviše ističu. Bajkeri ne prave različitosti, nije im bitno da li je neko imućniji, obrazovaniji, to se sve nekako poravna. Mi nemamo napisan kodeks ponašanja, ali se točno zna tko je pravi bajker. Pravila ponašanja se znaju i svi ih prešutno prihvaćaju, a ako ne prihvaćaju, pa oni i nisu bajkeri”, objašnjava naš sugovornik i ističe da ne postoji grad u bivšoj Jugoslaviji u kome nema nekog brata po motoru.

Od lokacija koje je posjetio i koje su mu ostale u najljepšem sjećanju  sagovornik izdvaja Istanbul, Moskvu, Amsterdam, ali i jedno mjesto u Srbiji.

“Kada su nas zadesile restrikcije u vrijeme pandemije virusa korona i kada je većina granica bila zatvorena, stvorila se prilika da se više posvetimo našoj zemlji, ali i regionu. Nestvarno lijep, u pamćenju mi je ostao upravo jedan dio Srbije – prirodni rezervat Uvac. Meandre rijeke Uvac su čarobne i to je nešto što se meni i mojim kolegama iz MK “Prnjavor 07” urezalo u pamćenje. To je čaroban kraj, koji nam je tako blizu, a mnogi za njega nisu ni čuli, priča Goč.

Napominje da je ponosni član Moto-kluba “Prnjavor 07” i da su mu oni druga obitelj.

“Trenutno imamo 45 članova, a od aktivnosti po kojima je naš klub prepoznatljiv istakao bih motorijadu ‘Bike Fest Prnjavor’. To je jedna od najposjećenijih manifestacija u Prnjavoru, koju posjeti 5.000 ljudi prvog vikenda u lipnju. Organiziramo i mnoge humanitarne akcije. Prošle godine imali smo desetak akcija, a najpoznatiju sprovodimo na Kosovu i Metohiji pod nazivom “Vidovdan”. Tu akciju sprovodi član Goran Desić, a klub se uključi koliko može u tu organizaciju. Aktivni smo i u nabavci pomagala za invalide, prikupljamo pomoć za obitelji koje su ugrožene”, objašnjava Goč.

Ističe da motor nije glavna stvar u njegovom životu… To je ipak obitelj.

“Moja supruga i djeca su mi najveća podrška. Supruga u početku nije bila ljubitelj vožnje na dva točka, ali u zadnje vrijeme, posebno kada idemo prema morskim destinacijama, rado bude moj suvozač”, kaže kroz osmijeh.

Goran Gunjević Goč, prnjavorski ugostitelj koji se ovim poslom bavi više od 20 godina, privatno je veliki ljubitelj motora te svoje slobodno vrijeme provodi na dva točka, a do sada je sa svojim ljubimcem prešao granice 27 država i dva kontinenta, pišu Nezavisne novine.

Kako priča, ne može da zamisli savršen dan a da u njega nije bila uključena vožnja motora. Najdalje je putovao do Azije i ne planira tu da stane. U rodnom Prnjavoru Gunjević je poznatiji pod nadimkom Goč i ponosni je član Moto-kluba “Prnjavor 07”. Sa članovima kluba na putovanjima gradi nova prijateljstva i bajkere predstavlja u najboljem svjetlu. U lipnju 2021. postao je i član američke moto-asocijacije “Iron Butt” izvozivši zahtjevan moto-izazov jer se tako jedino i može postati član navedene organizacije.

U razgovoru za “Nezavisne novine” ovaj bajker prisjetio se svojih moto-početaka.

“Ljubav prema motorima krenula je od osnovne škole, a od 14. godine datira i moja prva mala vozačka dozvola za upravljanje biciklom sa pomoćnim motorom. Ta ljubav je bila spriječena ratnim događajima, a nakon toga financije nisu dozvolile da imam motor”, rekao je Goč.

Ističe da su se sve kockice posložile u njegovim tridesetim godinama kada je kupio prvi motor i od tada ne prestaje da vozi. Ne žali ni za jednim feningom utrošenim u ovaj hobi.

“Motor koji je obilježio moje bajkerske početke i sa kojim sam prešao većinu kilometara je Suzuki gsx f750, star 20 godina, koji je koštao oko 1.500 eura i nikad me nije izdao, nikad nije stao. Ne morate odmah kupiti neku preskupu i bijesnu mašinu”, objašnjava Goč i dodaje da ljubav prema dvotočkašima može mnogo da košta, da je skup hobi, ali kada se nešto voli onda se nađe način u skladu sa mogućnostima.

Ističe da mu je najdraži bio moto-izazov za certifikat “Iron Butt” i da je jedan od rijetkih iz BiH koji je član ove organizacije.

“Ne bih taj certifikat zamijenio ni za kakvu nagradu na svijetu. Da bi neko postao i član ove moto-organizacije, mora da pređe minimalno 1.000 američkih milja ili 1.600 kilometara u roku od 24 sata. Ja sam vozio izazov koji se zove ‘SadlleSore 1000’, a moj rezultat je 1.740 kilometara za 21 sat i 35 minuta neprestane vožnje motora. Postoji stroga provjera te rute i sve je dokumentirano fiskalnim računima. Najteža je bila organizacija rute, jer mi u državama bivše Jugoslavije nemamo toliku dužinu puta. Zato sam se ja odlučio za kružnu rutu do Skoplja, pošto je to dozvoljeno za manje zemlje koje nemaju uvjete kao u Americi”, objašnjava Gunjević.

Smatra da su bajkeri poseban kov ljudi, često različitih zanimanja, ali je motor ono što ih spaja.

“Priroda mog posla je da upoznajem ljude različitih obrazovnih profila. Od svih ljudi koje sam upoznao motoristi se najviše ističu. Bajkeri ne prave različitosti, nije im bitno da li je neko imućniji, obrazovaniji, to se sve nekako poravna. Mi nemamo napisan kodeks ponašanja, ali se točno zna tko je pravi bajker. Pravila ponašanja se znaju i svi ih prešutno prihvaćaju, a ako ne prihvaćaju, pa oni i nisu bajkeri”, objašnjava naš sugovornik i ističe da ne postoji grad u bivšoj Jugoslaviji u kome nema nekog brata po motoru.

Od lokacija koje je posjetio i koje su mu ostale u najljepšem sjećanju  sagovornik izdvaja Istanbul, Moskvu, Amsterdam, ali i jedno mjesto u Srbiji.

“Kada su nas zadesile restrikcije u vrijeme pandemije virusa korona i kada je većina granica bila zatvorena, stvorila se prilika da se više posvetimo našoj zemlji, ali i regionu. Nestvarno lijep, u pamćenju mi je ostao upravo jedan dio Srbije – prirodni rezervat Uvac. Meandre rijeke Uvac su čarobne i to je nešto što se meni i mojim kolegama iz MK “Prnjavor 07” urezalo u pamćenje. To je čaroban kraj, koji nam je tako blizu, a mnogi za njega nisu ni čuli, priča Goč.

Napominje da je ponosni član Moto-kluba “Prnjavor 07” i da su mu oni druga obitelj.

“Trenutno imamo 45 članova, a od aktivnosti po kojima je naš klub prepoznatljiv istakao bih motorijadu ‘Bike Fest Prnjavor’. To je jedna od najposjećenijih manifestacija u Prnjavoru, koju posjeti 5.000 ljudi prvog vikenda u lipnju. Organiziramo i mnoge humanitarne akcije. Prošle godine imali smo desetak akcija, a najpoznatiju sprovodimo na Kosovu i Metohiji pod nazivom “Vidovdan”. Tu akciju sprovodi član Goran Desić, a klub se uključi koliko može u tu organizaciju. Aktivni smo i u nabavci pomagala za invalide, prikupljamo pomoć za obitelji koje su ugrožene”, objašnjava Goč.

Ističe da motor nije glavna stvar u njegovom životu… To je ipak obitelj.

“Moja supruga i djeca su mi najveća podrška. Supruga u početku nije bila ljubitelj vožnje na dva točka, ali u zadnje vrijeme, posebno kada idemo prema morskim destinacijama, rado bude moj suvozač”, kaže kroz osmijeh.