U pojedinim ulicama izgubili su i do 90 posto posla na plinskim trošilima, a sve je manje i mladih koji se žele baviti dimnjačarstvom. Zanimanje koje je nekad podrazumijevalo mnogo više posla u kućanstvima i poduzećima danas se suočava s velikim promjenama zbog modernizacije sustava grijanja. To najbolje zna Goran Trubelja, koji već više od 30 godina radi kao dimnjačar. Iako priznaje da se opseg posla znatno smanjio, a time i primanja, svoje zanimanje i dalje obavlja s jednakim žarom i voljom kao na početku, piše Podravski.hr.
–Smatra se da je sve prljavo, omalovažava se ta struka, a u stvari je raznovrstan posao, jer svaka kuća je drugačija, svaki objekt je drugačiji. Razgovaramo s ljudima, mi smo im odmah i psiholozi, radimo im društvo. Imamo puno starijih domaćinstava i ljudi vole da im se dođe, malo porazgovara i naravno napravi posao. Meni je zanimljivo i ja ga još uvijek volim raditi. Šteta što mlade to ne zanima, valjda je podcijenjena struka – govori Goran koji je dimnjačarski posao zavolio još kao dječak.
Tijekom ljeta pomagao je ocu koji je također bio dimnjačar, premda nije vjerovao da će se i sin odlučiti za isto zanimanje. Gorana je, međutim, posao odmah privukao. Svidjelo mu se što nije vezan uz jedno mjesto, što se mnogo kreće i boravi na svježem zraku, ali najviše ga je osvojila komunikacija s ljudima. Posebno mu je zanimljivo bilo što je kao dimnjačar mogao ulaziti i u objekte u koje inače ne može svatko, a posla je bila preko glave. Danas su okolnosti bitno drugačije. Najteže je razdoblje od proljeća do početka sezone grijanja, kada posla nema toliko kao tijekom hladnijih mjeseci. Tada se obavljaju određena mjerenja, među kojima je i kontrola rada ložišta. S početkom sezone grijanja obveza je više, no Goran ističe da nijedan radni dan nije jednak. S plinskim dimnjacima uglavnom ima manje posla, dok oni na kruta goriva, posebno drva, zahtijevaju više vremena i rada. Promijenili su se i uvjeti u kojima dimnjačari rade jer su kućanstva danas drukčije uređena nego nekada.
–Tu su i pripreme i čišćenje. Kućanstva su sad sređena, to ne znači da prije nisu bila, ali sad je to sve moderno sređeno i uređeno, parketi, namještaj, mora se sve zaštititi da ne dođe do nekakve štete i puno vremena se gubi na to. Prije su bile zidane peći, došli ste, napravili ste posao, gospođe nisu bile uvrijeđene ako se malo naprašilo, takav je sistem grijanja bio – prisjeća se Goran. Iako se posao tijekom desetljeća znatno promijenio, odnos s ljudima ostao je ono što ga najviše veseli. Kaže da ga domaćini redovito srdačno dočekuju, a posebno mu je drago što ga ne doživljavaju kao smetnju, nego kao dobrodošlog gosta. Dimnjačari se tradicionalno povezuju sa srećom, a Goran se i danas često susreće s ljudima koji se pri njegovu dolasku hvataju za gumbe.
–Simpatično mi je kako me ljubazno dočekaju, uvijek sam dobro došao gost, a ne nekakva smetnja. Često se love za gumbe, zadnjih godina sve više, a gospođe kažu da im nosim sreću – govori Goran kojemu upravo takvi susreti daju dodatnu volju za rad. Tijekom više od tri desetljeća rada doživio je i brojne neobične situacije. Posebno pamti jednu veliku kotlovnicu s visokim i širokim dimnjakom iz kojeg je spašavao dvije male sove. No, životinje nisu jedino što je pronalazio u dimnjacima. Nakon građevinskih radova znao je nailaziti na cigle, letve, pa čak i čekiće koji su majstorima tijekom posla skliznuli iz ruku. Svakodnevica dimnjačara uključuje i suočavanje s pogreškama koje mogu imati ozbiljne posljedice.
Jedna od najčešćih, upozorava Goran, povezana je s ogrjevnim drvima. Ljudi ih često ne nabave dovoljno rano pa tijekom sezone grijanja lože vlažna i nedovoljno suha drva. Zbog toga se u dimnjacima stvaraju naslage smole koje povećavaju opasnost od požara. Ipak, dimnjačari danas imaju modernije uređaje kojima mogu uklanjati takve naslage i riješiti problem prije nego što dođe do zapaljenja. Goran kaže da je upravo zahvaljujući takvim mogućnostima požara dimnjaka manje nego nekada. Kao još jedan problem izdvaja sve češće pretvaranje vikendica u objekte za život. Dimnjaci u često nisu prilagođeni svakodnevnom grijanju jer su prvotno bili namijenjeni povremenom korištenju. Kada se u takvim objektima počne trajno živjeti, a održavanje se zanemari, povećava se i opasnost od požara. Pojedini vlasnici jednostavno zaborave na održavanje dimnjaka te nakon duljeg razdoblja ponovno počnu ložiti bez prethodnog pregleda. Važno je na vrijeme prepoznati znakove da nešto nije u redu. Kod dimnjaka na kruta goriva problemi se mogu očitovati vraćanjem dima u prostoriju, slabim propuhom, nepravilnim izgaranjem ili jakim začađivanjem stakla na peći. Kod plinskih trošila poteškoće je teže primijetiti, a najveću opasnost predstavlja ugljični monoksid, plin bez mirisa i okusa koji može izazvati teško trovanje.
–Ako se stvara ugljični monoksid i vraća se u prostor, to se ne osjeti, on nema mirisa ni okusa, ali čovjek se osjeća pospano, slatkasto u ustima, po tome može vidjeti da mu nešto nije dobro. Samo, to treba spriječiti, a ne da bude kasno. Mora se pregledati dimnjak prije sezone, treba se očistiti, servisirati trošila da nema problema – upozorava Goran, naglašavajući koliko je važno redovito održavanje dimnjaka i uređaja za grijanje.
