U nedjelju, 29. lipnja 2025. godine u Međugorju, opremljen svetim sakramentima, preminuo je fra Slavko Soldo u 79. godini života, 58. godini redovništva i 53. godini svećeništva, izvijestili su iz Hercegovačke franjevačke provincije.
Sveta misa zadušnica slavit će se u župnoj crkvi svetoga Jakova Apostola u Međugorju, u ponedjeljak, 30. lipnja 2025. godine u 15:00 sati. Nakon sv. mise sprovodni obredi i ukop bit će na groblju Kovačica u Međugorju.
Fra Slavko je rođen 29. studenoga 1946. u Međugorju gdje je i kršten 1. prosinca iste godine u župnoj crkvi sv. Jakova Apostola. Osnovno školovanje pohađao je u Međugorju (1954. – 1958.), u Čitluku (1958. – 1961.) te u Slavonskom Brodu (1961. – 1962.). Po završetku osnovnoškolskog obrazovanja odlazi u sjemenište u Dubrovniku gdje1967. godine završava klasičnu gimnaziju. Iste godine, 14. srpnja, oblači franjevački habit na Humcu te ulazi u novicijat Hercegovačke franjevačke provincije. Nakon završene godine novicijata 15. srpnja 1968. položio je prve privremene zavjete. Studij filozofije i teologije započeo je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1968. – 1970.), a potom ga nastavio u Italiji – u Trentu (1970. – 1972.) i Rimu (1972. – 1973.). Svečane zavjete u Redu manje braće položio je 17. rujna 1971. na La Verni u Italiji. Sveti red subđakonata i đakonata primio je u Trentu 20. i 21. ožujka 1972. godine, a za svećenika je zaređen 29. lipnja 1972. u Königsteinu u Njemačkoj.
Po završetku studija teologije odlazi 1973. godine u Sjedinjene Američke Države gdje započinje gotovo tri desetljeća dug i bogat pastoralni, obrazovni i kulturni rad među hrvatskim iseljenicima. Nakon kratkotrajnog studija engleskog jezika na Georgetown University u Washingtonu, fra Slavko preuzima svoje prve pastoralne službe. Bio je župni vikar u tri župe: sv. Augustina u West Allisu (1974. – 1975.), sv. Ćirila i Metoda u New Yorku (1975. – 1977.) te sv. Jeronima u Chicagu (1977. – 1979.). Službu župnika vršio je u New Yorku dvaput – od 1979. do 1986. te ponovno od 1989. do 1994. godine. Obnašao je župničku službu i u West Allisu (1986. – 1988.) te u Steeltonu (1988. – 1989.).
Njegova zauzetost za hrvatske vjernike u iseljeništvu nadilazila je okvire uobičajenog pastoralnog djelovanja. Predano je radio na unapređenju župnih zajednica, vrednovanju hrvatskih škola, organizaciji društvenih i vjerskih događaja. U župi sv. Augustina pokrenuo je katolički radijski program na hrvatskom jeziku (1987.). Jedan od njegovih najznačajnijih doprinosa bio je u osnivanju fonda za pomoć stradalnicima Domovinskog rata 1991. Croatian Franciscan Emergency Relief Fund u New Yorku pomoću kojeg se uvelike iskazivala kršćanska solidarnost i povezanost hrvatskog naroda u teškim trenucima rata i poraća. Dok se u iseljeništvu borio za kršćanske i nacionalne interese svoga naroda, zbog toga je bio proglašen personom non grata od strane jugoslavenskog režima. U razdoblju od 1975. do 1990. godine nije mu bio dopušten povratak u Domovinu.
Fra Slavko je od 1985. do 1988. bio član kustodijskog vijeća Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji u SAD-u i Kanadi te je tri puta izabran za njenoga kustosa (1994., 1997. i 2000.). Godine 2001. izabran je za provincijala Hercegovačke franjevačke provincije, vraća se u Domovinu te živi u samostanu u Mostaru. Tijekom svojega provincijalnog služenja dao je snažan doprinos crkvenom životu u Bosni i Hercegovini. U tom periodu bio je predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH (2003. – 2006.) te predsjednik današnje Konferencije provincijalnih ministara sv. Jeronima (2006. – 2007.).
Nakon završetka službe provincijala (2007.), fra Slavko kratko preuzima službu odgojitelja postulanata. Od 2007. do 2016. godine vrši službu odgojitelja novaka u Novicijatu na Humcu. Od 2016. živi i pastoralno djeluje u župi Međugorje kao župni vikar.
Tijekom cijeloga svojeg djelovanja, fra Slavko je pokazivao vjernost Bogu, Redu i svome narodu. U teškim vremenima bio je neumoran svjedok Evanđelja, promicatelj istine, pravde, pomirenja te zdravog franjevačkog odgoja.
