Jedan od najboljih hrvatskih košarkaša u novijoj povijesti, ako ne i najbolji, Mostarac Bojan Bogdanović odlučio je “objesiti kopačke o klin” i završiti igračku karijeru. Sve je to potvrdio putem svog Instagram profila, gdje je ostavio emotivnu poruku.
Bojan Bogdanović već dugo pati od ozljede, zbog koje nije ni odigrao utakmicu od 28. travnja 2024. Čekao je oporavak, čekao je i novi klub, ali je odlučio da ipak ne može i da je vrijeme da se oprosti u 36. godini života od aktivnog igranja košarke.
Poruku Bojana Bogdanovića prenosimo u cijelosti.
„Ponekad u životu ne biraš trenutak. On bira tebe. Nakon 14 mjeseci borbe s ozljedom stopala, dvije operacije i bezbroj pokušaja povratka na teren, vrijeme je da zatvorimo jedno poglavlje. Nakon više od dva desetljeća provedena na parketu, došao je trenutak da se oprostimo od košarke. Ne samo kao sporta, već i kao dijela sebe. Teško je u nekoliko rečenica opisati sve što mi je košarka donijela. Oblikovala me je kao sportaša, ali još više kao osobu.
Od djetinjstva u Mostaru, prvih koraka kroz nogomet i vaterpolo, ovaj put bio je sve samo ne običan. Imao sam privilegiju igrati za klubove koji su ostavili traga na europskoj i NBA košarci. Od Mostara i Zrinjskog, preko Real Madrida i Murcije, do Cibone i Fenerbahcea – svaki dres nosio sam s ponosom. NBA pozornica donijela je novu razinu izazova i iskustava. Igrao sam za Brooklyn Netse, Washington Wizardse, Indiana Pacerse, Utah Jazz, Detroit Pistonse i New York Knickse. Svaka stanica ostavila je svoj trag. Svaki dres imao je svoj težina.
Iznad svega, na prsima je bio hrvatski grb. Reprezentacija nije bila samo obveza. Bila je to čast, emocija i identitet. Nositi boje Hrvatske, od kadetske do seniorske razine, bila je najveća odgovornost, ali i najveći ponos. Hvala trenerima, suigračima, liječnicima, navijačima, svim klubovima i svima koji su na bilo koji način bili dio mog putovanja. Posebna zahvala mojoj obitelji. Bili ste podrška u svakom usponu i svakoj sumnji. Zatvaram poglavlje, ali ljubav prema igri ostaje.
Nisam stigao do kraja. Stigao sam na drugu stranu početka…“
