Porezi u Bosni i Hercegovini su toliko visoki da radnici skoro pola godine moraju raditi samo za njih. Ako se radniku tijekom godine na račun uplati 12 tisuća KM, državi se na osnovu njegovog rada doznači devet tisuća KM. Brojne naknade i opterećenja, a javna usluga loša.

Doprinos za mirovinsko-invalidsko osiguranje, za nezaposlenost, porez na dohodak, vodna naknada, poseban porez, naknada za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Sve su to izdaci pri uplati plaće radniku. Za zaposlenika koji zarađuje 1000 KM poslodavac uplati 1743 KM. A za radnika koji zarađuje 1500 KM uplaćuje se 2642 KM, dok se za one koji imaju neto plaću dvije tisuće KM uplati 3541 KM. Dakle, ukupni iznos plaćenih poreza, doprinosa i naknada za takvog radnika iznosi 1541 KM.

„Preveliki je broj izdataka i za poslodavca i za radnika koji izdvajaju ta sredstva. U cijelom sustavu se gubi mogućnost kontrole i praćenja takvih izdataka, kao i osnovanost takvih izdataka“, piše N1

Takvog su dojma i sami radnici s kojima smo razgovarali.

Tako se radniku koji ima plaću 1500 KM godišnje za zdravstvo odbija 4680 KM. Radniku koji zarađuje 2000 KM godišnje se za zdravstvo odbija 6276 KM.

Za to vrijeme pacijenti su na listama čekanja, nedostaje medicinske opreme, uvjeti u brojnim bolnicama izrazito su loši. Od plaće radnika također se odbija i naknada za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Po ovoj osnovi tijekom jedne godine prikupi se više od 50 milijuna maraka, a zaposleno je manje od deset tisuća osoba. Preko 50 milijuna KM prikupi se i za vodnu naknadu.

„Mi to plaćamo, samo je poslodavac posrednik u tom plaćanju. Velika bi stvar bila početi pričati o bruto plaći. Svi koji idu u Njemačku, Austriju pričaju o bruto plaći. Tada bi se i percepcija razine primanja u BiH, koja je istina jako niska, jedna od najnižih u Europi, donekle promijenila“, naglasio je Damir Bećirović, ekonomski analitičar.

Visoka opterećenja na rad rezultiraju nerazvijenom ekonomijom, malim brojem stranih investicija, pa i visokim stupnjem sive ekonomije. U međuvremenu, brojnim nametima puni se proračunska blagajna iz koje se financira javni sektor koji je po pravilu u fokusu političkih stranaka.

„Sve to pokazuje da ćemo iscrpiti sve izvore financiranja, čak i one koji zakonski ne pripadaju određenoj potrošnji, prije nego što uđemo u aranžmane koji će nas prisiliti da uđemo u reforme. Reforme prije svega znače rezanje troškova javnog sektora. Kod nas političke stranke i dalje, zbog toga što je država još uvijek najveći poslodavac, zaziru od bilo kakvih promjena u javnom sektoru“, dodao je Bećirević.

Osim nameta na plaće, novac se prikuplja i drugim izdacima koji pak zbog političkih odnosa nisu iskorišteni.

Porezi u Bosni i Hercegovini su toliko visoki da radnici skoro pola godine moraju raditi samo za njih. Ako se radniku tijekom godine na račun uplati 12 tisuća KM, državi se na osnovu njegovog rada doznači devet tisuća KM. Brojne naknade i opterećenja, a javna usluga loša.

Doprinos za mirovinsko-invalidsko osiguranje, za nezaposlenost, porez na dohodak, vodna naknada, poseban porez, naknada za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Sve su to izdaci pri uplati plaće radniku. Za zaposlenika koji zarađuje 1000 KM poslodavac uplati 1743 KM. A za radnika koji zarađuje 1500 KM uplaćuje se 2642 KM, dok se za one koji imaju neto plaću dvije tisuće KM uplati 3541 KM. Dakle, ukupni iznos plaćenih poreza, doprinosa i naknada za takvog radnika iznosi 1541 KM.

„Preveliki je broj izdataka i za poslodavca i za radnika koji izdvajaju ta sredstva. U cijelom sustavu se gubi mogućnost kontrole i praćenja takvih izdataka, kao i osnovanost takvih izdataka“, piše N1

Takvog su dojma i sami radnici s kojima smo razgovarali.

Tako se radniku koji ima plaću 1500 KM godišnje za zdravstvo odbija 4680 KM. Radniku koji zarađuje 2000 KM godišnje se za zdravstvo odbija 6276 KM.

Za to vrijeme pacijenti su na listama čekanja, nedostaje medicinske opreme, uvjeti u brojnim bolnicama izrazito su loši. Od plaće radnika također se odbija i naknada za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Po ovoj osnovi tijekom jedne godine prikupi se više od 50 milijuna maraka, a zaposleno je manje od deset tisuća osoba. Preko 50 milijuna KM prikupi se i za vodnu naknadu.

„Mi to plaćamo, samo je poslodavac posrednik u tom plaćanju. Velika bi stvar bila početi pričati o bruto plaći. Svi koji idu u Njemačku, Austriju pričaju o bruto plaći. Tada bi se i percepcija razine primanja u BiH, koja je istina jako niska, jedna od najnižih u Europi, donekle promijenila“, naglasio je Damir Bećirović, ekonomski analitičar.

Visoka opterećenja na rad rezultiraju nerazvijenom ekonomijom, malim brojem stranih investicija, pa i visokim stupnjem sive ekonomije. U međuvremenu, brojnim nametima puni se proračunska blagajna iz koje se financira javni sektor koji je po pravilu u fokusu političkih stranaka.

„Sve to pokazuje da ćemo iscrpiti sve izvore financiranja, čak i one koji zakonski ne pripadaju određenoj potrošnji, prije nego što uđemo u aranžmane koji će nas prisiliti da uđemo u reforme. Reforme prije svega znače rezanje troškova javnog sektora. Kod nas političke stranke i dalje, zbog toga što je država još uvijek najveći poslodavac, zaziru od bilo kakvih promjena u javnom sektoru“, dodao je Bećirević.

Osim nameta na plaće, novac se prikuplja i drugim izdacima koji pak zbog političkih odnosa nisu iskorišteni.