Mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić svečanom svetom misom koju je predvodio na blagdan Svete obitelji, 28. prosinca u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru zatvorio je Svetu jubilarnu godinu.
U koncelebraciji je bilo osam svećenika i jedan đakon, a posluživali su bogoslovi i sjemeništarci iz obiju Biskupija. Tijekom svete mise bogoslovima Mihaelu Drmaću iz Župe Marije Majke Crkve – katedrala i Mirku Rajiču iz Župe Presvetoga Srca Isusova – Čeljevo podijeljene su službe lektora, a Stipi Gabriću iz Župe Sv. Ilije proroka – Kruševo, Marku Pavloviću iz Župe Presvetoga Trojstva – Blagaj-Buna te Stjepanu Puljiću iz Župe Sv. Petra i Pavla – Rotimlja službe akolita, piše KTA.
Na početku propovijedi biskup Palić najprije se obratio bogoslovima i referirao se na evanđeoski odlomak iz Matejeva evanđelja koji nas suočava s dubokim pitanjem: Kako izgleda nada kada bježite da biste spasili vlastiti život?
„Zanimljivo je primijetiti kretanje u ovom Evanđelju: od Betlehema u Egipat, iz Egipta natrag u Izrael, iz Judeje u Nazaret. Sveta obitelj stalno je u pokretu, stalno raseljena, stalno ranjiva. Oni su, u najistinitijem smislu riječi, hodočasnici, i to ne po izboru, nego po nužnosti. Ipak, Matej nam pokazuje nešto izvanredno. U svakom seljenju, u svakoj opasnosti, u svakom trenutku neizvjesnosti, Božja providnost djeluje. Bijeg u Egipat je ispunjenje proroka Hošee: ‘Iz Egipta dozvah sina svoga.’ Pokolj nevinih, koliko god strašan bio, ispunjenje je Jeremijina proročanstva. Nastanjenje u Nazaretu ispunja proročku predaju da će se Mesija zvati Nazarećanin. Što to znači za nas? To znači da nada nije odsutnost patnje. Nada nije jamstvo da će naši planovi uspjeti. Nada je duboko uvjerenje da Bog piše priču veću od naših pojedinačnih poglavlja i da ni naši najmračniji trenutci nisu izvan Njegove providonosne brige“, posvjestio je propovjednik, dodavši da, dok zaključujemo ovu Jubilejsku godinu u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji, svjedočili smo što znači biti hodočasnici nade u našem vlastitom kontekstu.
„Zajedno smo hodili kroz različite programe, kroz djela milosrđa i pomirenja, kroz trenutke milosti koji su preobrazili pojedince, župe i obitelji. Sjetimo se milosti koje smo primili: otvorili smo Jubilejsku godinu, zatim prilika za potpune oproste, posebne jubilejske ispovijedi, hodočašća u sveta mjesta. To nisu bile samo pobožne aktivnosti, to su bili susreti sa živim Bogom koji nas, poput Josipa, poziva na povjerenje i onda kada ne vidimo cijeli put pred sobom. U našim Biskupijama, obilježenima vlastitom poviješću raseljavanja i patnje, na osobit način razumijemo put Svete obitelji.
Mnoge su naše obitelji iskusile što znači bježati, ostaviti sve iza sebe, započeti iznova na nepoznatom mjestu. Mnogi su iskusili bol Rahele koja ‘oplakuje svoju djecu i ne da se utješiti jer ih više nema’. Pa ipak, evo nas. Još stojimo. Još vjerujemo. Još se nadamo. To nije naivni optimizam. To je kršćanska nada, nada koja intimno poznaje patnju, ali odbija dopustiti da patnja ima posljednju riječ“, kazao je biskup Petar, naglasivši kako u ovoj biskupiji danas imaju poseban razlog za nadu: „Dragi bogoslovi, vi koji ćete tijekom ove mise primiti službe lektora i akolite, vi ste znakovi nade za našu Crkvu. Vaše Da’ Božjem pozivu odjekuje Marijinim ‘Neka mi bude’ i Josipovim poslušnim povjerenjem“, potaknuo je propovjednik i poručio bogoslovima kako nas njihove službe podsjećaju da nada nije pasivno čekanje, već je nada aktivna služba.
„Draga braćo i sestre, dok se pripremamo obnoviti svoju predanost Kristu u ovoj euharistiji, zahvalimo Bogu za dar ove Jubilejske godine. Zahvalimo mu za milost da budemo hodočasnici nade u našim biskupijama. Zahvalimo mu za naše bogoslove koji danas čine još jedan korak prema služenju Njegovu narodu. I pođimo s ove mise ne s lažnom nadom koja obećava lagan put, nego s istinskom nadom koja obećava Emanuela, Boga s nama’, na kojem god putu trebali putovati“, zaključio je biskup Palić.
Liturgijsko pjevanje animirao je, javlja KTA, Mješoviti katedralni zbor Marija pod ravnanjem mo. don Dragana Filipovića, uz orguljsku pratnju don Luke Cvitanovića.
