Mnogi vole šetati po tek napadalom snijegu, jer kao da je priroda nekako utihnula. Je li to zato što je vani manje ljudi i životinja? Djelomično, ali ne samo zbog toga, kažu znanstvenici.
Vjerojatno ste primijetili da sve utihne kad padne snijeg. Dok se dio tišine može pripisati manjem broju ljudi i životinja vani, tišina je posljedica svojstava snježnog pokrivača i načina na koji zvuk putuje.
Iz iskustva znamo da svježe napadali snijeg nije tvrd i gust, već pahuljast i prozračan. Zašto? Ono što mi vidimo kao jednu snježnu pahulju zapravo je više snježnih pahulja “zalijepljenih” u svojevrsnu pahuljicu, trodimenzionalnu strukturu nepravilnih oblika. Kako snijeg pada, pahuljice se gomilaju, ostavljajući dovoljno prostora između njih.
Tek napadali snijeg zapravo je porozan, poput spužve. U tim rupama skuplja se zrak, a sve to snijegu daje meku, pahuljastu strukturu. Istodobno, u tim minijaturnim zračnim džepovima ostaju zarobljeni zvučni valovi koji se od snijega ne mogu reflektirati na isti način kao od drugih tvrdih, glatkih i gustih površina, već ih oni apsorbiraju.
Ako ste ikad bili u studiju za snimanje ili prostoriji s puno tepiha, sigurno ste primijetili da je zvuk tamo drugačiji, prigušen. Tad kažemo da je soba zvučno izolirana. Zidovi u studijima obloženi su zvučnom izolacijom, od umjetne pjene ili spužve, a tepisi su od vlakana, s puno praznog prostora između njih.
Sličnu strukturu ima i novozapali snijeg.
“Snijeg prilično dobro upija zvuk”, rekao je David Herrin, izvanredni profesor na Tehničkoj školi u Velikoj Britaniji koji proučava akustiku, za bilten Sveučilišta Kentucky.
“Samo nekoliko centimetara snijega u prosjeku apsorbira oko 60 posto zvuka u našem slušnom području. Snijeg je porozan, nešto poput komercijalne pjene za upijanje zvuka”, objašnjava Herrin.
Ne čujemo ni kako snijeg pada. To je zato što snježne pahulje nisu guste ili čvrste i stoga ne udaraju o tlo ili drugu površinu tolikom snagom kao kapi kiše, susnježica ili tuča, koje proizvode zvuk kad padaju, već “lebde i plešu” u zraku.
Ali snježna tišina ne traje. Snijeg se s vremenom zbija i stvrdnjava ili smrzava. Pritom gubi svoju poroznost, a time i sposobnost upijanja zvuka. Smrznuti ili smrznuti snijeg može čak učiniti da se zvuk čini glasnijim, jer je površina takvog snijega glatka i tvrda, zbog čega se zvučni valovi odmah odbijaju od njega.
Temperatura zraka također igra ulogu u svemu. Na način na koji zvučni valovi putuju također utječu atmosferski uvjeti, poput tlaka zraka i temperature. Niže temperature općenito povećavaju gustoću zraka, što otežava širenje zvučnih valova, pa je potrebno više vremena da zvuk dopre do naših bubnjića.
Dakle, kada temperatura padne, sve može zvučati tiše jer zvučni valovi općenito putuju sporije. Ako novozapadlog snijega još ima, uhvati ionako spore zvučne valove i sve se čini još tišim.
