Kada je riječ o raku, vrijeme je jedan od najvažnijih čimbenika. Što se zloćudna bolest ranije otkrije, veće su mogućnosti liječenja i izgledi za preživljenje. Zato posebno zabrinjavaju rezultati istraživanja američkog Nacionalnog instituta za rak, prema kojima muškarci češće budu dijagnosticirani u uznapredovaloj fazi raka, za razliku od žena. U istraživanju su znanstvenici analizirali 30 sijela solidnih tumora koji nisu povezani sa spolom, odnosno nisu uključeni tumori reproduktivnih organa poput raka dojke i prostate. Rezultati su pokazali da su muškarci kod većine analiziranih sijela imali veće izglede za kasniju dijagnozu. Razlike su bile osobito izražene kod nekih vrsta raka. Kod raka jezika muškarci su imali 134 posto veće izglede, kod raka štitnjače 128 posto, raka žlijezda slinovnica 97 posto, raka želuca 56 posto, a kod melanoma 50 posto veće izglede za metastatski stadij u usporedbi sa ženama.
Onkolog David Bloomfield smatra da važnu ulogu imaju način na koji muškarci doživljavaju vlastito zdravlje te tradicionalne predodžbe o muškosti, piše The Telegraph.
Za razliku od njih, smatra ovaj profesor, žene češće tijekom života dolaze u kontakt sa zdravstvenim sustavom zbog raznih preventivnih pregleda, trudnoće, ali i brige o drugima. Muškarci koji se osjećaju zdravo, a nisu pozvani na neki preventivni pregled, mogu godinama gotovo uopće ne kontaktirati liječnika. Kada se pojavi simptom, odlazak liječniku zato može predstavljati velik psihološki korak. Ideja da muškarac treba biti snažan, izdržati bol i ne pokazivati strah doista može narušiti sliku brige o vlastitom zdravlju.
Ranija istraživanja, naglašava Bloomfield, također su pokazala da među važnim preprekama u traženju liječničke pomoći kod muškaraca mogu biti nelagoda zbog razgovora o zdravstvenim problemima, sram, tjeskoba, strah te poteškoće u komunikaciji sa zdravstvenim djelatnicima. Drugim riječima, problem nije samo u tome što muškarci eventualno ignoriraju simptome. Dio njih možda simptome primijeti, ali ih odluči trpjeti ili pričekati da prođu. Još jedan čimbenik jest nelagoda zbog pregleda koji uključuju intimne dijelove tijela, iako je poznato da takvi pregledi mogu biti važan dio dijagnostike. Kao primjer, ovaj ugledni profesor navodi rak debelog i završnog crijeva, kod kojeg probir može imati veliku vrijednost. Bolest se često razvija postupno, preko polipa koji se tijekom godina može promijeniti i postati zloćudan.
Mnogi su rakovi povezani s pušenjem koje je, upozorava Bloomfield, apsolutno najveći čimbenik rizika. Kada se tome pridruži rjeđe korištenje zdravstvene skrbi i odgađanje pregleda, potencijalni problem postaje još veći. Stoga je, osim prestanka pušenja, važno reagirati na bilo kakve promjene na tijelu, uključujući testise, ali i na probavne navike. Promjene u pražnjenju crijeva, krv u stolici, dugotrajni kašalj, promuklost ili ranica u ustima koja ne zacjeljuje, simptomi su koje muškarci ne bi trebali pripisivati dobi i stresu. Drugim riječima, cilj nije otići liječniku tek kada nešto ozbiljno nije u redu, nego se odazivati na preventivne preglede i pokušati probleme otkriti prije nego što postanu ozbiljni.
