Višegodišnji problem nedostatka sezonskih radnika u poljoprivredi dosegnuo je kritičnu točku, kažu proizvođači. Sezonski radovi na poljima i u voćnjacima u Bosni i Hercegovini se zahuktavaju, ali unatoč višim dnevnicama, ove poslove rijetko tko želi raditi. Za berbu jagoda plaća se 10 maraka po satu. Sezonski radnici mogu zaraditi oko 100 maraka za jedan dan, a u jeku sezone poljoprivrednici kažu da cijena zna biti i viša.
Dobar sezonski radnik ovih dana u Semberiji vrijedi zlata. Sezona jagoda je u punom jeku, a radna snaga je najveći trošak.
“Sve je teže i teže doći do kvalitetne radne snage. Za ovo ne treba ići u školu da bi se znalo brati jagode, krastavce, sjeći kupus ili papriku, rajčicu, nego ljudi jednostavno idu ondje gdje je lakše zaraditi novac. Mi se borimo, u ispomoć nam dođu i djeca kada nemaju obveza, ali sve je teže doći do ljudi”, kaže Đorđe Vakčić, proizvođač jagoda.
Problem sa sezonskim radnicima u poljoprivredi i ne čudi s obzirom na to da poslodavci u Bosni i Hercegovini posljednjih godina ne mogu pronaći ni stalne radnike. Dnevnice za pojedine poslove iznose čak i do 150 maraka, uz osiguranu hranu i prijevoz.
“Ovdje je prisutan problem što se tim poslom bave uglavnom starije generacije. Kod nas bi dnevnica iznosila oko 110 maraka, dok u Posavini plaćaju i mnogo više, i to nam je jedan od najvećih troškova”, kaže Milenko Todorović, tehnolog u AD “Duvan” Bijeljina.
Pojedini proizvođači su zbog nedostatka radne snage smanjili ili potpuno odustali od proizvodnje određenih kultura koje zahtijevaju fizičku radnu snagu.
“Moja je ideja bila imati 7-8 hektara trešanja, ali upravo zbog nedostatka radne snage sadnju sam zaustavio na dva hektara. Dok sam se bavio berbom jagoda, kada mi je trebalo i po 10-15 sezonaca, bio je problem pronaći ih. Sada sam rad prilagodio berbi trešanja, ne treba mi veliki broj radnika pa se mogu snaći uz obitelj, prijatelje i stalne radnike”, ističe Čedomir Radovanović, proizvođač trešanja, piše BHRT.
I dok dnevnice rastu iz sezone u sezonu, broj onih koji žele raditi u poljoprivredi se smanjuje. Proizvođači upozoravaju da bez radne snage nema ni ozbiljne proizvodnje. Za mnoge voćare i povrtlare u Semberiji, pitanje radnika više nije pitanje troška, nego opstanka proizvodnje.
