Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić napustio je nedavno čelno mjesto šefa vladajuće Srpske napredne stranke kako bi osnovao nekakav nacionalni svesrpski nadstranački Narodni pokret s kojim bi zapravo na sljedećim, najvjerojatnije prijevremenim, izborima želio ostvariti apsolutnu većinu u Skupštini i sebi omogućiti još godine i godine vlasti.

No, kako se čini, trenutačna politička kriza, nastala nakon stravičnih masovnih ubojstava koja su potaknula najveće antirežimske prosvjede, te problemi oko Kosova (Vučić je sve više pred zidom jer su Washington i Bruxelles odlučili razriješiti kosovski čvor najkasnije do sredine sljedeće godine) doveli su cijeli taj projekt u probleme, ako ne i u slijepu ulicu, što Vučiću izaziva blagi napadaj panike.

Vučić je osmislio taj Narodni pokret kao stranačko-koalicijsku platformu, na kojoj bi on zapravo sebe definirao kao vožda svih režimskih stranaka i organizacija, pogotovo s desno nacionalističke i populističke strane političkog spektra. Tim ujedinjenjem velikog broja prorežimskih opcija uspio bi osigurati značajnu većinu u Skupštini te se tako objedinjen suprotstaviti ionako usitnjenoj i razjedinjenoj oporbi. Osim toga, time bi sa sebe skinuo kompromitirajuće utege SNS-a. Konačno, on je popularniji od stranke koju, naravno, i dalje kontrolira, premda ju je prepustio svom “pažu” Milošu Vučeviću. No, čini se da se preračunao.

O Pokretu je prvi put progovorio u drugim političkim okolnostima, prije nego što su Srbiju zadesila monstruozna masovna ubojstva u osnovnoj školi Ribnikar i kod Mladenovca. Osmišljen je u prvom redu kao političko “okupljanje u obrani Kosova”, ali sada se pretvorio u pokret iz nužde, usmjeren protiv antirežimskih prosvjeda kojima se traži njegovo političko umirovljenje, a cilj mu je održanje na vlasti po svaku cijenu i zadovoljavanje svih svojih političkih i inih uhljeba.

No, kako piše beogradski list Danas, Vučić se našao u problemima jer istraživanja pokazuju da najveći broj njegovih glasača nije razumio ni njegovo povlačenje s mjesta šefa SNS-a, kao ni “ideju stvaranja jednog nadstranačkog pokreta koji bi bio iznad SNS-a”. Zbog toga je Vučić u nedavnom, već tko zna kojem po redu obraćanju naciji, najavio da je odigrano prvo poluvrijeme i da treba pričekati drugo.

“U prvom smo podigli mirovine i plaće”, rekao je Vučić i najavio da bi s Pokretom (a to je valjda to drugo poluvrijeme) trebalo početi novo doba prosperiteta za Srbiju ili, kako ironično piše Danas, trebalo bi svanuti “platinasto doba” s obzirom na to da Vučić i njegova propaganda sadašnje stanje u Srbiji nazivaju “zlatnom erom”. No, Biljana Đorđević iz stranke Ne davimo Beograd ipak navodi da Srbija ima “najveću socijalnu nejednakost u Europi” te da je zemlja koja najviše “promovira nasilje i mržnju u javnom prostoru”.

A Biljana Stojković iz stranke Zajedno konstatira da je Vučić u panici jer mu je rejting u padu, a “posao s Pokretom ne ide po planu”. Prema mišljenju Biljane Stojković, Vučić je napravio pogrešnu procjenu trenutka kada se odlučio za osnivanje Pokreta te je shvatio da treba početi agresivniju i prihvatljiviju kampanju objašnjavanja smisla tog Pokreta. Prema njezinim riječima, odsad ćemo slušati o Pokretu u koji će Vučić nadrobiti sve i svašta, “uključujući umjetnu inteligenciju, leteće automobile, malo kuknjave, prstohvat pobjeda i golemu količinu obećanja”. “Majstor prodavanja magle u svom je elementu”, ističe Biljana Stojković.

No, Vučić stišće svoje suradnike na nacionalističko-konzervativnom političkom krilu pa je tako Ivica Dačić, šef postmiloševićevske Socijalističke stranke, rekao kako bi “sudjelovanje SPS-a u Pokretu bilo dobro za Srbiju”, a potom i za SPS, iako je još prije koji tjedan oko toga bio vrlo suzdržan. Naime, on se nada da bi time uspio opstati na vlasti i da Vučić, koliko god ga se želio riješiti, ipak mora surađivati s njim i davati mu pozicije i komade kolača u obliku javnih poduzeća.

Vučić bi do jeseni morao napraviti obrise Pokreta, pogotovo jer se nagađa da bi do proljeća 2024. godine mogao raspisati izbore na kojima bi, prema zamisli, počelo to drugo poluvrijeme – vladavina nad Srbijom u sljedećih desetak i više godina.

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić napustio je nedavno čelno mjesto šefa vladajuće Srpske napredne stranke kako bi osnovao nekakav nacionalni svesrpski nadstranački Narodni pokret s kojim bi zapravo na sljedećim, najvjerojatnije prijevremenim, izborima želio ostvariti apsolutnu većinu u Skupštini i sebi omogućiti još godine i godine vlasti.

No, kako se čini, trenutačna politička kriza, nastala nakon stravičnih masovnih ubojstava koja su potaknula najveće antirežimske prosvjede, te problemi oko Kosova (Vučić je sve više pred zidom jer su Washington i Bruxelles odlučili razriješiti kosovski čvor najkasnije do sredine sljedeće godine) doveli su cijeli taj projekt u probleme, ako ne i u slijepu ulicu, što Vučiću izaziva blagi napadaj panike.

Vučić je osmislio taj Narodni pokret kao stranačko-koalicijsku platformu, na kojoj bi on zapravo sebe definirao kao vožda svih režimskih stranaka i organizacija, pogotovo s desno nacionalističke i populističke strane političkog spektra. Tim ujedinjenjem velikog broja prorežimskih opcija uspio bi osigurati značajnu većinu u Skupštini te se tako objedinjen suprotstaviti ionako usitnjenoj i razjedinjenoj oporbi. Osim toga, time bi sa sebe skinuo kompromitirajuće utege SNS-a. Konačno, on je popularniji od stranke koju, naravno, i dalje kontrolira, premda ju je prepustio svom “pažu” Milošu Vučeviću. No, čini se da se preračunao.

O Pokretu je prvi put progovorio u drugim političkim okolnostima, prije nego što su Srbiju zadesila monstruozna masovna ubojstva u osnovnoj školi Ribnikar i kod Mladenovca. Osmišljen je u prvom redu kao političko “okupljanje u obrani Kosova”, ali sada se pretvorio u pokret iz nužde, usmjeren protiv antirežimskih prosvjeda kojima se traži njegovo političko umirovljenje, a cilj mu je održanje na vlasti po svaku cijenu i zadovoljavanje svih svojih političkih i inih uhljeba.

No, kako piše beogradski list Danas, Vučić se našao u problemima jer istraživanja pokazuju da najveći broj njegovih glasača nije razumio ni njegovo povlačenje s mjesta šefa SNS-a, kao ni “ideju stvaranja jednog nadstranačkog pokreta koji bi bio iznad SNS-a”. Zbog toga je Vučić u nedavnom, već tko zna kojem po redu obraćanju naciji, najavio da je odigrano prvo poluvrijeme i da treba pričekati drugo.

“U prvom smo podigli mirovine i plaće”, rekao je Vučić i najavio da bi s Pokretom (a to je valjda to drugo poluvrijeme) trebalo početi novo doba prosperiteta za Srbiju ili, kako ironično piše Danas, trebalo bi svanuti “platinasto doba” s obzirom na to da Vučić i njegova propaganda sadašnje stanje u Srbiji nazivaju “zlatnom erom”. No, Biljana Đorđević iz stranke Ne davimo Beograd ipak navodi da Srbija ima “najveću socijalnu nejednakost u Europi” te da je zemlja koja najviše “promovira nasilje i mržnju u javnom prostoru”.

A Biljana Stojković iz stranke Zajedno konstatira da je Vučić u panici jer mu je rejting u padu, a “posao s Pokretom ne ide po planu”. Prema mišljenju Biljane Stojković, Vučić je napravio pogrešnu procjenu trenutka kada se odlučio za osnivanje Pokreta te je shvatio da treba početi agresivniju i prihvatljiviju kampanju objašnjavanja smisla tog Pokreta. Prema njezinim riječima, odsad ćemo slušati o Pokretu u koji će Vučić nadrobiti sve i svašta, “uključujući umjetnu inteligenciju, leteće automobile, malo kuknjave, prstohvat pobjeda i golemu količinu obećanja”. “Majstor prodavanja magle u svom je elementu”, ističe Biljana Stojković.

No, Vučić stišće svoje suradnike na nacionalističko-konzervativnom političkom krilu pa je tako Ivica Dačić, šef postmiloševićevske Socijalističke stranke, rekao kako bi “sudjelovanje SPS-a u Pokretu bilo dobro za Srbiju”, a potom i za SPS, iako je još prije koji tjedan oko toga bio vrlo suzdržan. Naime, on se nada da bi time uspio opstati na vlasti i da Vučić, koliko god ga se želio riješiti, ipak mora surađivati s njim i davati mu pozicije i komade kolača u obliku javnih poduzeća.

Vučić bi do jeseni morao napraviti obrise Pokreta, pogotovo jer se nagađa da bi do proljeća 2024. godine mogao raspisati izbore na kojima bi, prema zamisli, počelo to drugo poluvrijeme – vladavina nad Srbijom u sljedećih desetak i više godina.