Školske ustanove uz one vrtićke bi trebala biti najsigurnija mjesta na svijetu. Da to nije uvijek tako uvjerili su se u petak u ranim jutarnjim satima, prije prve jutarnje smjene, u zgradi III. gimnazije u Kušlanovoj ulici u Zagrebu, piše jutarnji.hr.
Bilo je oko 6 sati ujutro kada je prozor veličine 100 x 50 centimetara pao s visine od dva metra na 56-godišnju S.K., spremačicu škole. Ubrzo je u prazni školski objekt stigla Hitna pomoć, a potom i policija. Pucanje stakla, vrisak te krvavi prizor prvi je ugledala kuharica osnovne škole koja s gimnazijom dijeli prostor.
Kako je došlo do tragedije došlo u kojoj je, prema posljednjim informacijama, S.K. srećom zadobila lakše ozljede ispričala nam je ona sama kad smo ju kontaktirali 24 sata od proživljenog užasa. Dok govori zastajkuje i s mukom se prisjeća prvih minuta jučerašnjeg dolaska na posao.
– Došli smo nešto ranije na posao kao i uvijek. Radi se od 6 i počela sam čistiti. Ušla sam u učionicu biologije kako bih ju provjetrila jer je naša obaveza sve prirediti za dolazak djece. Vani je padala jaka kiša pa nisam mogla otvoriti običan prozor jer bi se voda slijevala unutra. Otvorila sam onaj gornji na kip da uđe svježi zrak. I u tom trenutku mi je dupli prozor počeo naglo padati na glavu. Instinktivno sam dignula ruku da se zaštitim koliko ide, a vjerujem i da je obližnja zavjesa barem malo usporila pad. No strahovit je to bio udarac u glavu, krv je potekla, glava mi je bila puna krhotina – govori za Jutarnji list spremačica III. gimnazije koja je ostala pri svijesti nakon pada, ali u totalnom šoku.
Nije znala ni kud ni što dalje, kaže, ali je sreća da joj je u pomoć pritekla kuharica i okrenula broj Hitne. Prestravljena je dotrčala još jedna kolegica pa su joj do dolaska medicinskog osoblja brisali krv, uklanjali površinski staklo s nje, s odjeće…
Na Hitnoj pomoći u KB Dubrava je provela do kasnih popodnevnih sati petka kada je otpuštena na kućnu njegu i strogo mirovanje. Na upit kako se osjeća, odgovara nam da je i dalje pod dojmom užasa i da ju boli cijela glava, vrat, kralježnica, ruka.
– U bolnici su mi slikali šaku, a kad su vidjeli kasnije da imam nesnosne glavobolje i bolan vrat, radili su mi i CT. Ne znam što bih rekla. Dok sam čekala rezultate na krevetu na hodniku, sama sam si vadila komade stakla iz kose i iz dukse koju sam srećom imala na sebi kad je prozor pao. Inače bih bila puna porezotina. Valjda me od težih posljedica spasio dragi Bog. Imam troje djece, unuče… I strah me pomisliti što bi se dogodilo da je neko dijete išlo taj prozor otvarati jer ih djeca često sama i otvaraju. Ti prozori su stari i veliki. Davno se sve to obnavljalo. Kad su veće kiše, po hodnicima curi voda pa ju kupimo. Nakon ove nezgode, ravnateljica škole se jako zabrinula, slala mi je poruke kao i tajnica, kolege, prijatelji, poznanici. Poruke su to podrške jer nisam u stanju jučer bila razgovarati koliko sam se raspadala od boli. Dan kasnije je još i gore – iskreno je za kraj rekla S.K. koja do daljnjega ostaje na bolovanju.
Iz PU zagrebačke kažu da je proveden očevid i da se događaj trenutačno vodi kao nesreća na radu.
U takvim slučajevima, inače, na mjesto događaja uvijek izađe i inspektor zaštite na radu kako bi se utvrdilo je li bilo kakvih propusta i što dalje poduzeti kako bi se nove nesreće spriječile.
