Nakon što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u petak u kratkom priopćenju obavijestio javnost da je proglasio neustavnim akte vlasti RS-a o lobiranju i ugovor s kanadskom lobističkom kućom “Dickens & Madson”, Fokus donosi detalje ove presude Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Podsjećamo, krajem 2025. godine prvi put su otkriveni detalji ovog ugovora o lobiranju potpisanog s kućom koju vodi Ari Ben Menashe, bivši izraelski obavještajni časnik, javlja Fokus.
Naime, Ustavni sud Bosne i Hercegovine presudio je da je nedopustivo izdvajati financijska sredstva iz proračuna entiteta u svrhu lobiranja, što je Ustavni sud u praksi više puta jasno utvrdio kao nesukladno s Ustavom Bosne i Hercegovine.
U spomenutom ugovoru o lobiranju sklopljenom 6. rujna 2025., kako je naznačeno, lobističke aktivnosti usmjerene su “prema neovisnosti Republike Srpske od Bosne i Hercegovine”. Ustavni sud je istaknuo svoju praksu u ranijim odlukama da “postojanje ustava, naziv ‘Republika’ ili državljanstvo nisu per se dokaz državnosti”.
Dalje je naznačeno da članak I/1. Ustava BiH jasno utvrđuje činjenicu da samo Bosna i Hercegovina nastavlja “svoje pravno postojanje prema međunarodnom pravu kao država, s unutarnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom”.
Kako dalje navodi, iz članka III/2. Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, entiteti su podređeni suverenitetu Bosne i Hercegovine.
“Za razliku od primjera konstitutivnih jedinica saveznih država koje se same nazivaju državama, u slučaju Bosne i Hercegovine iz ovoga je jasno da Ustav BiH nije priznao Republiku Srpsku ili Federaciju Bosne i Hercegovine kao ‘države’, već ih naziva ‘entitetima'”, naveo je Ustavni sud BiH.
Slijedom navedenog, Ustavni sud je zaključio da Ustav Bosne i Hercegovine ne ostavlja prostora za bilo kakav “suverenitet” entiteta ili pravo na “samoorganizaciju” temeljeno na ideji “teritorijalne odvojenosti”. Stoga je utvrdio da svako pozivanje na suverenitet, državnu neovisnost, stvaranje države i sveobuhvatnu i blisku povezanost Republike Srpske s drugim državama srpske nacije u odredbama Preambule Ustava Republike Srpske krši članak I/1. u vezi s člankom I/3. te člankom III/2.a) i 5. Ustava Bosne i Hercegovine, koji jamče suverenitet, teritorijalni integritet, političku neovisnost i međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine.
Zašto Dodik nije predsjednik?
Podnositelj zahtjeva (Denis Zvizdić) doveo je u pitanje ustavnost cilja lobiranja, kojim se osigurava politička podrška radi učvršćivanja i jačanja političkog položaja Republike Srpske “na čelu s predsjednikom Miloradom Dodikom”.
U svojoj presudi, Ustavni sud Bosne i Hercegovine podsjetio je da je ovo pitanje u praksi razmatrao u Odluci broj U-29/25, u kojoj je navedeno da su pravne posljedice osude Milorada Dodika u obliku prestanka mandata predsjednika Republike Srpske nastupile ex lege danom pravomoćnosti kaznene presude, u skladu s člankom 115. stavkom (1) Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine.
Stoga je presuda Suda Bosne i Hercegovine postala neosporno pravomoćna 12. lipnja 2025. godine, tj. danom donošenja. Stoga, u postupku oduzimanja mandata pred SIP-om i Sudom Bosne i Hercegovine nije bilo neizvjesnosti, već je, kao što je već rečeno, SIP bio dužan provesti pravne posljedice osude i navesti prestanak mandata s danom pravomoćnosti kaznene presude, u skladu s člankom 1.10. stavkom 1. Izbornog zakona BiH.
Iz navedenog proizlazi da SIP nije utvrdio je li taj mandat prestao ili ne, već je samo postupio u skladu s obvezujućom presudom Suda Bosne i Hercegovine i proveo pravne posljedice koje je proizveo od 12. lipnja 2025. kao dana njezine pravomoćnosti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu br. U-29/25 od 22. siječnja 2026.).
U svom odgovoru Narodna skupština navodi da je Miloradu Dodiku mandat predsjednika Republike Srpske prestao 22. listopada 2025., što je, prema Ustavnom sudu, suprotno odlukama institucija Bosne i Hercegovine.
Podnositelj zahtjeva je također izjavio da je neustavno lobirati za ukidanje svih sankcija Ministarstva financija SAD-a (OFAC), kao i svih ostalih sankcija za one koji su sankcionirani kao “organizatori Dana Republike Srpske”.
U tom smislu, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj U-3/13 predmet razmatranja bio zahtjev kojim se osporava Zakon o praznicima Republike Srpske, kojim je određeno da se Dan Republike Srpske slavi 9. siječnja.
Ustavni sud je zaključio da “izbor 9. siječnja kao datuma obilježavanja praznika Dana Republike nema simboliku kolektivnog zajedničkog sjećanja koje može doprinijeti jačanju kolektivnog identiteta kao vrijednosti koje imaju poseban značaj u multietničkom društvu koje se temelji na uvažavanju i poštivanju različitosti kao osnovnih vrijednosti modernog demokratskog društva”.
„U tom smislu, izbor 9. siječnja za proslavu Dana Republike kao jednog od praznika entiteta koji predstavlja ustavnu kategoriju i koji kao takav mora predstavljati sve građane Republike Srpske kojima Ustav Republike Srpske priznaje jednaka prava nije u skladu s ustavnom obvezom nediskriminacije u smislu prava skupina jer uspostavlja privilegirani položaj samo jednog, srpske nacije, čiji su predstavnici 9. siječnja 1992. godine, bez sudjelovanja Bošnjaka, Hrvata i ostalih, donijeli Deklaraciju o proglašenju Republike srpske nacije Bosne i Hercegovine, što predstavlja jednostrani akt“, zaključio je Ustavni sud Bosne i Hercegovine.
