Renault iz 1984. godine, u vlasništvu oca i sina Danko i Andreja Mijovića te njihovog suputnika Marka Košarca, uspješno je prevalio put dug 4.375 km od Jahorine do Pariza i nazad, za šest dana, uz dodatna dva dana provedena u Gradu svjetlosti.

Putovanje su započeli s Jahorine zbog Olimpijade, s obzirom na to da je 1984. godine napravljen ovaj Renault, a iste godine su održane Olimpijske igre u Sarajevu, odnosno na Jahorini. Stoga su odlučili povezati dvije Olimpijade i francuski automobil.

Zanimljivo je da ih je četrdesetogodišnji francuski automobil odlično poslužio, a više od 4.000 kilometara prešli su s nekoliko manjih kvarova.

Kako je ispričao Danko Mijović za “Nezavisne novine”, na svom putu su prošli kroz gradove iz Balaševićeve pjesme “Oprosti mi, Katrin”, uključujući Pulu, Trst, Torino, Milano i Grenoble, prije nego su stigli do Pariza.

“Dva dana smo proveli u Parizu, gdje smo se susreli sa svjetskim prvakom u džudou Nemanjom Majdovom. Nismo uspjeli gledati borbe uživo zbog visokih cijena karata, ali smo gledali dvoboj na video-zidu. Također smo turistički obišli Pariz, uključujući kapiju, Jelizejska polja, a djeca i ja smo se popeli na Eiffelov toranj. Nakon dva dana krenuli smo kući, ali drugim putem kako bismo vidjeli Lihtenštajn i posjetili kamenu golf dvojku u prirodnoj veličini”, kazao je Mijović.

Što se tiče kvarova na Renaultu, Mijović je rekao da im je pukao čep na rezervoaru, koji su popravili usput, dok je retrovizor slomio nesavjestan vozač, a guma se iskrivila.

“Renault je na nekim dionicama išao 100 na sat, gdje nije bilo zabranjeno voziti ispod te brzine, ali u većini slučajeva išao je 90 na sat. Potrošili smo oko 1.000 KM goriva, budući da automobil troši oko šest litara, ovisno o mjestu gdje natočite gorivo. Na primjer, u Njemačkoj nije trošio gotovo ništa”, ističe Mijović.

Markova majka Sanja Stanković i on su vlasnici ovog oldtajmera, a Marko je za “Nezavisne” rekao da je znao da će ih Renault odvesti na željenu destinaciju, kao što je to uvijek činio.

“Drago mi je da je sve prošlo dobro jer je ovo bio test za automobil i za nas. Bilo je možda malo problema jer nam je čovjek na auto-putu zakačio retrovizor prije Milana. Bio sam emotivno vezan za taj automobil. Uglavnom, sve je dobro prošlo”, rekao je Marko.

Ovaj automobil, Renault 4 GT iz 1984., izazvao je oduševljenje gdje god su prošli.

“Ljudi su bili oduševljeni; neki su čak trčali za nama, a u Italiji su nam dobacivali ‘quatrica’, dok su u Francuskoj govorili ‘la quatrel'”, kroz smijeh priča Mijović.

Ekipa je bila spremna na sve pa su ponijeli i šatore za spavanje, ali su većinom spavali na odmaralištima, koliko su im to dozvoljavali. Mijović dodaje da su jednom spavali vani u vrećama.

No, kako ističe, bitno je da je put imao humanitarni karakter i da su prodavali kilometre za sugrađanina Miloša Božovića, skupivši 1.500 KM, što je, prema njegovim riječima, najljepše u cijeloj priči.

Podsjećamo, kako su “Nezavisne” ranije izvijestile, na put su krenuli 26. srpnja kako bi podržali srpske olimpijce, a sa sobom su nosili i maskotu Vučka iz 1984. godine, prenoseći olimpijski duh iz Istočnog Sarajeva, odnosno s Jahorine, u Pariz.

Renault iz 1984. godine, u vlasništvu oca i sina Danko i Andreja Mijovića te njihovog suputnika Marka Košarca, uspješno je prevalio put dug 4.375 km od Jahorine do Pariza i nazad, za šest dana, uz dodatna dva dana provedena u Gradu svjetlosti.

Putovanje su započeli s Jahorine zbog Olimpijade, s obzirom na to da je 1984. godine napravljen ovaj Renault, a iste godine su održane Olimpijske igre u Sarajevu, odnosno na Jahorini. Stoga su odlučili povezati dvije Olimpijade i francuski automobil.

Zanimljivo je da ih je četrdesetogodišnji francuski automobil odlično poslužio, a više od 4.000 kilometara prešli su s nekoliko manjih kvarova.

Kako je ispričao Danko Mijović za “Nezavisne novine”, na svom putu su prošli kroz gradove iz Balaševićeve pjesme “Oprosti mi, Katrin”, uključujući Pulu, Trst, Torino, Milano i Grenoble, prije nego su stigli do Pariza.

“Dva dana smo proveli u Parizu, gdje smo se susreli sa svjetskim prvakom u džudou Nemanjom Majdovom. Nismo uspjeli gledati borbe uživo zbog visokih cijena karata, ali smo gledali dvoboj na video-zidu. Također smo turistički obišli Pariz, uključujući kapiju, Jelizejska polja, a djeca i ja smo se popeli na Eiffelov toranj. Nakon dva dana krenuli smo kući, ali drugim putem kako bismo vidjeli Lihtenštajn i posjetili kamenu golf dvojku u prirodnoj veličini”, kazao je Mijović.

Što se tiče kvarova na Renaultu, Mijović je rekao da im je pukao čep na rezervoaru, koji su popravili usput, dok je retrovizor slomio nesavjestan vozač, a guma se iskrivila.

“Renault je na nekim dionicama išao 100 na sat, gdje nije bilo zabranjeno voziti ispod te brzine, ali u većini slučajeva išao je 90 na sat. Potrošili smo oko 1.000 KM goriva, budući da automobil troši oko šest litara, ovisno o mjestu gdje natočite gorivo. Na primjer, u Njemačkoj nije trošio gotovo ništa”, ističe Mijović.

Markova majka Sanja Stanković i on su vlasnici ovog oldtajmera, a Marko je za “Nezavisne” rekao da je znao da će ih Renault odvesti na željenu destinaciju, kao što je to uvijek činio.

“Drago mi je da je sve prošlo dobro jer je ovo bio test za automobil i za nas. Bilo je možda malo problema jer nam je čovjek na auto-putu zakačio retrovizor prije Milana. Bio sam emotivno vezan za taj automobil. Uglavnom, sve je dobro prošlo”, rekao je Marko.

Ovaj automobil, Renault 4 GT iz 1984., izazvao je oduševljenje gdje god su prošli.

“Ljudi su bili oduševljeni; neki su čak trčali za nama, a u Italiji su nam dobacivali ‘quatrica’, dok su u Francuskoj govorili ‘la quatrel'”, kroz smijeh priča Mijović.

Ekipa je bila spremna na sve pa su ponijeli i šatore za spavanje, ali su većinom spavali na odmaralištima, koliko su im to dozvoljavali. Mijović dodaje da su jednom spavali vani u vrećama.

No, kako ističe, bitno je da je put imao humanitarni karakter i da su prodavali kilometre za sugrađanina Miloša Božovića, skupivši 1.500 KM, što je, prema njegovim riječima, najljepše u cijeloj priči.

Podsjećamo, kako su “Nezavisne” ranije izvijestile, na put su krenuli 26. srpnja kako bi podržali srpske olimpijce, a sa sobom su nosili i maskotu Vučka iz 1984. godine, prenoseći olimpijski duh iz Istočnog Sarajeva, odnosno s Jahorine, u Pariz.