U kanadskoj pokrajini Alberti planira se gradnja golemog podatkovnog centra za umjetnu inteligenciju vrijednog 70 milijardi dolara, koji bi prema analizi Roberta Daviesa, fizičara sa Sveučilišta Utah State, svakodnevno u okoliš ispuštao količinu toplinske energije usporedivu s energijom oslobođenom eksplozijom čak 23 atomske bombe poput one bačene na Hirošimu. Projekt Wonder Valley, iza kojeg stoji i poznati investitor Kevin O’Leary, mogao bi postati najveći pojedinačni izvor otpadne topline na planetu, upozoravaju stručnjaci.
Usporedba se odnosi isključivo na ukupnu količinu toplinske energije koja bi se oslobađala tijekom jednog dana. Ne govori se o eksplozijama, radijaciji niti o jednakom neposrednom učinku na okoliš.
„Posljedice će po okoliš gotovo sigurno biti velike, možda i ekstremne“, izjavio je Davies za kanadsku televizijsku kuću CBC.
Podatkovni centar Wonder Valley, trebao bi se tako graditi oko 130 kilometara od rezervata starosjedilačke zajednice Sturgeon Lake Cree Nation. Iako se lokacija ne nalazi unutar samog rezervata, riječ je o zemljištu koje ta zajednica smatra dijelom svojeg tradicionalnog teritorija.
Kontroverze je izazvala odluka vlasti Alberte, koje su u travnju dopustile da projekt bude izuzet iz obveze provođenja sveobuhvatne procjene utjecaja na okoliš. Odluku su obrazložile time da će se koristiti uobičajeni sustavi opskrbe električnom energijom i vodom.
Takva je odluka izazvala zabrinutost stručnjaka za zaštitu okoliša, osobito zbog goleme količine energije koju bi centar trošio i topline koju bi proizvodio.
„Ne mogu zamisliti da se dopusti gradnja takvog postrojenja bez temeljite procjene njegova utjecaja na okoliš“, izjavio je za CBC fizičar Robert Davies.
Upozorio je da bi Wonder Valley, zbog svojih iznimnih razmjera, mogao postati najveći pojedinačni izvor otpadne topline na svijetu.
Prema planovima, podatkovni centar trebao bi raspolagati električnom snagom od približno devet gigavata, koju bi osiguravale plinske elektrane izgrađene na samoj lokaciji. To znači da se centar ne bi oslanjao na javnu elektroenergetsku mrežu, nego bi sam proizvodio električnu energiju iz prirodnog plina. Izgaranjem tog plina nastajale bi goleme količine topline, a dodatnu bi toplinu proizvodila računalna oprema unutar podatkovnog centra.
Prema Daviesovim izračunima, ukupno toplinsko opterećenje iznosilo bi između 16 i 18 gigavata, što na dnevnoj razini odgovara energiji oslobođenoj eksplozijom otprilike dvadesetak atomskih bombi. Davies se istom usporedbom već poslužio analizirajući drugi projekt podatkovnog centra u američkoj saveznoj državi Utah, koji također podupire Kevin O’Leary i koji bi proizvodio sličnu količinu topline.
Iako usporedba s atomskim bombama zvuči senzacionalistički, ona ilustrira dosad nezabilježenu koncentraciju topline koju bi ovaj podatkovni centar mogao stvarati.
U uobičajenom elektroenergetskom sustavu elektrana proizvodi struju koja se zatim distribuira kućanstvima i poduzećima na širokom području. Toplina koja nastaje njezinom potrošnjom tako je raspoređena na mnogo različitih lokacija. U Wonder Valleyju situacija bi bila drukčija. Plinske turbine proizvodile bi toplinu tijekom proizvodnje električne energije, dok bi istodobno tisuće računalnih procesora za umjetnu inteligenciju stvarale dodatnu toplinu obavljajući složene izračune.
Prema Daviesovoj analizi, podatkovni centar godišnje bi ispuštao i približno 30 milijuna tona ugljikova dioksida. To je količina koja odgovara više od četiri posto ukupnih godišnjih emisija stakleničkih plinova u Kanadi.
„Kada ljudi govore o propisima za zaštitu okoliša koje ovakvi projekti moraju poštovati, treba imati na umu da ti propisi nisu pisani za projekte ovakvih razmjera“, upozorio je Davies.
Zajednica Sturgeon Lake Cree Nation u rujnu je podnijela zahtjev za sudsko preispitivanje odluke kojom je projekt Wonder Valley izuzet iz obveze provedbe procjene utjecaja na okoliš. Prošlog mjeseca zatražila je još jedno preispitivanje.Odgovarajući na te zahtjeve, Ministarstvo okoliša i zaštićenih područja Alberte u priopćenju od 30. listopada naglasilo je da projekt, unatoč izuzeću, i dalje mora zadovoljiti niz uvjeta.
Prije početka realizacije investitori će morati pribaviti sve potrebne dozvole, dostaviti detaljne tehničke analize mogućih utjecaja na zrak, zemljište i vodu te dokazati da se centar može sigurno izgraditi i koristiti.
Međutim, Davies smatra da takav postupak nije dovoljan jer se pojedinačnim dozvolama ne procjenjuje ukupni utjecaj projekta na okoliš.
„Dozvole služe za provjeru pojedinih dijelova projekta. Procjena utjecaja na okoliš sagledava projekt u cjelini. Projekt ovakvih razmjera upravo je razlog zbog kojeg postoje procjene utjecaja na okoliš“, zaključuje Davies.
