Dok je pozornost oko Ukrajine uglavnom usmjerena na zastoj u mirovnim pregovorima pod američkim vodstvom i na nedavne uspješne napade dronovima na ruske rafinerije nafte, zapadni političari ne bi smjeli zanemariti ukrajinsku sjevernu granicu s Bjelorusijom, piše Kyiv Independent.
Bjelorusija ovog tjedna sudjeluje u zabrinjavajućim vojnim vježbama pod ruskim vodstvom, koje uključuju scenarije nuklearnog ratovanja. Prošli je tjedan predsjednik Volodimir Zelenski javno upozorio na mogućnost da se Bjelorusija uključi u rat sa sjevera, kao potpora Rusiji.
Ništa od toga ne bi smjelo iznenaditi. Bjelorusija je i ranije povlačila provokativne poteze koji su sugerirali da bi mogla ući u rat na strani Moskve. Najistaknutiji primjer dogodio se 2024., kada je, prema izvješćima, Bjelorusija mobilizirala trećinu svojih kopnenih snaga prema ukrajinskoj granici.
Bjeloruska potpora Rusiji od početka velike invazije 2022. bila je ključna za ruske vojne operacije.
U prvim tjednima rata glavni ruski pokušaj zauzimanja Kijeva i obezglavljivanja ukrajinske vlasti krenuo je upravo s bjeloruskog teritorija. Iz Bjelorusije su ruske postrojbe napredovale i prema mjestima koja su danas simboli nekih od najgorih zločina rata, uključujući Buču i Irpinj, piše Kyiv Independent.
Bjelorusiju se optužuje i za sudjelovanje u otmicama ukrajinske djece. I danas ruski dronovi i projektili koriste bjeloruski zračni prostor kao siguran koridor prema ciljevima duboko u zapadnoj Ukrajini, prije nego ih ukrajinska protuzračna obrana uspije presresti, navode.
Unatoč zveckanju oružjem iz Moskve i Minska, bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko mora znati da bi svaka bjeloruska invazija na Ukrajinu bila izrazito nepopularna kod kuće. Takav potez mogao bi dodatno destabilizirati njegovu ionako krhku vlast. Bio bi to i poguban pothvat za bjelorusku vojsku. Bjeloruske postrojbe nemaju ozbiljno borbeno iskustvo, a velik dio njihove najbolje opreme Rusija je posljednjih godina ispraznila kako bi nadoknadila vlastite gubitke u Ukrajini.
S druge strane, suočili bi se s ukrajinskom vojskom koja ne samo da brani vlastitu domovinu, nego spada među najiskusnije borbene sile na svijetu. Izvukavši pouke iz 2022., Ukrajina je posljednjih godina dodatno utvrdila sjevernu granicu prema Bjelorusiji. Svaki bjeloruski pokušaj invazije stoga bi vrlo vjerojatno završio katastrofalno i krvavo za bjelorusku vojsku.
No Lukašenko istodobno zna da svoj politički opstanak duguje Kremlju. Nije nemoguće da Vladimir Putin na njega izvrši dovoljan pritisak da se izravno uključi u rat, piše Kyiv Independent.
Prvi je bjeloruski napad prema Kijevu. Malo je vjerojatno, ako ne i nemoguće, da bi Bjelorusija 2026. mogla postići ono što Rusija nije uspjela 2022., i to s većim brojem vojnika i znatno snažnijim vojnim kapacitetima.
Nema mnogo dvojbe da bi Kijev ostao u ukrajinskim rukama. Međutim, sama prijetnja glavnom gradu bila bi dovoljna da Ukrajinu prisili na preusmjeravanje snaga s bojišnice, gdje su joj prijeko potrebne na područjima poput Donecka, prema obrani Kijeva. Time bi se Rusiji otvorilo više prostora za djelovanje na drugim dijelovima fronte.
Drugi scenarij mogao bi značiti da Bjelorusija potpuno zaobiđe područje glavnog grada i umjesto toga napadne zapadnu Ukrajinu, pokušavajući presjeći ili barem ozbiljno poremetiti vitalne zapadne opskrbne pravce iz Poljske, koji održavaju ukrajinski ratni napor.
I to bi za Ukrajinu predstavljalo velik logistički izazov te zahtijevalo premještanje desetaka tisuća ukrajinskih vojnika s važnih položaja na bojišnici, stotinama kilometara dalje. U oba scenarija, čak i ako Bjelorusija ne bi uspjela zauzeti i zadržati ukrajinski teritorij, sama invazija bila bi dovoljna da oslabi ukrajinsku obranu drugdje i stvori nove prilike za Rusiju.
Kao odgovor na aktualne strahove vezane uz Bjelorusiju, zapadni partneri Ukrajine mogu odmah učiniti tri stvari.
Prvo, trebaju nastaviti dijeliti obavještajne podatke o tome što radi bjeloruska vojska i što namjerava bjelorusko političko vodstvo. Što ranije Ukrajina dobije upozorenje, to će biti spremnija ako Bjelorusija doista uđe u rat sa sjevera.
Drugo, NATO bi ovu situaciju trebao iskoristiti za iznenadnu vojnu vježbu u Poljskoj, Litvi i Latviji — državama koje graniče s Bjelorusijom.
Cilj ne bi bio prijetiti Bjelorusiji, nego demonstrirati snagu i podsjetiti Minsk da geopolitički događaji mogu brzo izmaknuti kontroli. Time bi se pokazalo i da je snažan NATO u neposrednoj blizini, spreman braniti svoj teritorij bude li potrebno. Takva vježba mogla bi pomoći Lukašenku da uvjeri Kremlj kako svoje snage mora zadržati kod kuće, umjesto da ih šalje u Ukrajinu.
Naposljetku, vojni planeri i logističari na Zapadu moraju ojačati otpornost i sigurnosne opcije postojećih opskrbnih pravaca. Ako rute iz Poljske budu prekinute ili ozbiljno poremećene, alternativni pravci iz Rumunjske postat će još važniji. Planovi za brzo povećanje kapaciteta tih alternativnih ruta potrebni su sada, a ne tek kada/ako kriza počne.
Mogućnost da Lukašenko pošalje vlastite snage u Ukrajinu možda se čini dalekom. No u ovoj fazi rata, koji traje više od četiri godine, i u trenutku kada Rusija postaje sve očajnija u pokušaju da promijeni dinamiku na bojištu, ništa se više ne može isključiti.
Ukrajina i njezini partneri moraju se pripremiti na neočekivano. Dok je pozornost usmjerena drugamo, zapadni političari ne smiju zaboraviti sjever.
