Petero putnika podmornice Titan, osuđene na propast, proveli su posljednje trenutke prije implozije slušajući glazbu u potpunom mraku, promatrajući bioluminiscentna stvorenja u dubini, otkrila je supruga žrtve, prenosi Daily Mail.
Ronjenje do olupine Titanica započeli su u 8 sati ujutro 18. lipnja. Jedan sat i 45 minuta nakon ronjenja, u 9.45 ujutro, kontakt je izgubljen. Sada se zna da je američka mornarica u tom trenutku registrirala zvuk implozije. Pet dana kasnije, krhotine podmornice pronađene su na morskom dnu, 1600 stopa od Titanica.
Putnici – izvršni direktor tvrtke koja stoji iza ekspedicije, Stockton Rush (61), francuski stručnjak za Titanic P.H. Nargeolet (77), 58-godišnji britanski milijarder avanturist Hamish Harding, te otac i sin, Shahzada Dawood (48) i Suleman Dawood (19) – vjerojatno su poginuli odmah, bez ikakve ideje što se događa.
Zamalo propustili ekspediciju
U nedjelju je Christine Dawood, Shahzadina supruga i Sulemanova majka, ispričala za New York Times o posljednjem putovanju. Otkrila je da su zamalo sve propustili.
Dawoodovi su iz Surreya, 14. lipnja su odletjeli u Toronto. Njihov let za St. John’s, kako bi se pridružili ekspediciji, je otkazan pa su imali dodatni dan za istraživanje grada. I njihov let idućeg dana je kasnio pa su se bojali da možda neće stići.
“Bili smo zapravo prilično zabrinuti, kao, o moj Bože, što ako otkažu i taj let? Gledajući unatrag, očito, voljela bih da jesu”, kazala je gospođa Dawood.
Ona je putovala matičnim brodom, Polar Prince, s njihovom kćeri Alinom (17).
U luku u St John’s, Newfoundland, stigli su usred noći 15. lipnja i isplovili prema mjestu ronjenja. Christine je ispričala da su brifinzi bili u 7 ujutro i 19 sati, sa znanstvenim razgovorima i raspravom o olupini i ekspediciji.
Onima koji su se pripremali za spuštanje rečeno je da nose debele čarape i šešir, jer bi na morskim dubinama moglo biti hladno, te da se drže ‘dijete s malo ostataka’ dan prije ronjenja, bez kave prvog jutra.
Na brodu nije bilo WC-a, već samo WC u boci ili kampu iza zavjese.
Putnicima je rečeno da učitaju svoju omiljenu glazbu na telefone, da je puštaju putem Bluetooth zvučnika – iako je Rush zabranio country glazbu. Također ih je upozorio da će spuštanje biti u mrklom mraku jer su prednja svjetla bila ugašena kako bi se uštedjela baterija kad se spuste do morskog dna.
Međutim, rečeno im je da će vjerojatno vidjeti bioluminiscentna stvorenja.
Christine Dawood ispričala je da je njezin suprug bio toliko uzbuđen da je uoči putovanja ‘skakutao poput malog djeteta’.
Rekla je da su postali fascinirani Titanicom nakon što su 2012. posjetili izložbu u Singapuru, na 100. godišnjicu potonuća broda.
Godine 2019. obitelj je posjetila Grenland i zaintrigirali su ih ledenjaci. Pronašli su oglas za OceanGate i Christine je prvotno namjeravala putovati sa suprugom. Putovanje je, međutim, odgođeno radi pandemije, a kada su uspjeli stići, njihov sin Suleman je bio dovoljno star da krene umjesto nje.
Tinejdžer je sa sobom na morsko dno ponio Rubikovu kocku, s nadom da će oboriti svjetski rekord u njenom sastavljanju pod vodom.
Rekla je da su Rush i njegova supruga Wendy otputovali u London – gdje su živjeli – kako bi ih upoznali s putovanjem, ali je tehnički aspekt ostao nejasan.
“O toj inženjerskoj strani jednostavno nismo imali pojma”, ispričala je za The New York Times. “Mislim, sjedite u avionu, a da ne znate kako motor radi.”
Ali rekla je da su bili zaneseni idejom o avanturi.
Christine je rekla da je njezin suprug upijao priče od Nargeoleta, jednog od najvećih svjetskih stručnjaka za Titanic, koji je bio među onima koji su umrli. Rekla je da je Francuz održao prezentaciju o svojih 37 prethodnih ronjenja na Titanic i ispričao grupi priču o tome kako je jednom ‘bio zaglavljen tamo dolje tri dana, a podmornica je bila bez komunikacije.’
Rekla je da joj se muž okrenuo i rekao: “O, moj Bože, ovo je tako cool.”
“Upijao je sve. Imao je veliki sjaj na licu dok je pričao o svim tim štreberskim stvarima”, prisjetila se Christine.
Ujutro 18. lipnja putnici su morali biti na palubi u 5 ujutro. Christine Dawood rekla je da je bila impresionirana profesionalnošću onih na palubi.
“Bilo je to kao dobro podmazana operacija – mogli ste vidjeti da su to već radili mnogo puta”, rekla je.
Suleman i Shahzada imali su svoja letačka odijela OceanGate kao i vodootporne hlače, narančastu vodootpornu jaknu, čizme s čeličnim vrhovima, prsluke za spašavanje i kacige. Zaustavili su se na vaganje, prema potrebi, i pozirali za fotografiju.
“Izgledam prilično debelo”, rekla je Shahzada. “Već sam prokuhao.”
Suleman je sišao niz stepenice kako bi ušao u motoriziranu splav koja će prevoziti putnike do plutajuće platforme na kojoj je bio vezan Titan. Shahzadi je bilo teže doći do platforme.
“Trebala mu je dodatna ruka da se spusti niz stepenice u svoj ovoj opremi jer su čizme bile vrlo nezgrapne”, ispričala je Christine. “A Alina i ja smo rekle: ‘O, Bože, nadam se da neće pasti u vodu.”
Sva petorica popela su se u podmornicu, a ronioci su zatvorili otvor. Netko je s čegrtaljkom zategao sve vijke. Posada je manevrirala Titanom pod vodom i pustila ga s platforme.
“Bilo je to dobro jutro”, rekla je.
Izgubljena komunikacija
Kasnije tog jutra, Christine Dawood je čula kako je netko rekao da je komunikacija s Titanom izgubljena. Otišla je do mosta, gdje je tim nadgledao spuštanje, i rečeno joj je da ne brine jer bi komunikacija mogla biti nepouzdana.
Rečeno joj je da će se, ako bude problema, misija prekinuti i da će podmornica ispustiti utege te izroniti na površinu. Netko joj je tada rekao da ne znaju gdje je Titan.
“Također sam gledala u ocean, za slučaj da ih možda vidim kako izranjaju”, rekla je Christine.
Bila je na matičnom brodu kad je pet dana kasnije stigla vijest da su pronađeni ostaci podmornice.
