U Međugorskim minutama ugostili smo dvojicu prijatelja koji godinama hodočaste pješice iz Posušja u Međugorje. Njihova imena su Frano Bakula i Ljubo Tomić. Frano je suprug i otac četvero odrasle djece. Živi sa suprugom i sestrom u Posušju. Do Domovinskog rata to su bila uglavnom hodočašća na koja je u Međugorje išao pješice sam ili s nekim od obitelji. A kada je započeo rat, započeo je hodočašće sa sedmoricom prijatelja, piše Radio Mir Međugorje.
„Kada je počeo Domovinski rat, onda se nas sedam muškaraca jednostavno dogovorilo da treba ići često, ističe Frano i dodaje „hvala dragom Bogu koji nam je dao snage i poziva i tu milost da smo mogli ići svaki mjesec bar po jedan put. U Gospinim mjesecima, svibnju i listopadu išli su i po dva puta mjesečno. Bio je to put dug 52 kilometra, koji su prelazili, ovisno o vremenskim uvjetima za otprilike dvanaest sati.
Kad bi stigli u Međugorje radost je bila velika svjedoči Frano i dodaje: „Hvala dragom Bogu, radost nastaje, ali neka Božje pomoći. Ja kad bi polazio, prvi korak koji bih napravio, rekao bih Bože ti znaš koliko ja ne mogu, a ti sve možeš. Tako da nikad, nikad, dragom Bogu hvala, nikakav problem nije bio u putu. Da sam izgubio snagu, da nisam mogao“. Usput su molili Gospinu krunicu, susreli divne ljude koji su im nudili okrjepu. Frano je istaknuo da su ta hodočašća, njih više od 330 iz Posušja u Međugorje, u njegov život donijela puno radosti, veselja i mira. Iako je u 75. godini života, zadnji put je išao na hodočašće sa zetom na Dušni dan prošle godine.
Ljubo Tomić je prvi put došao u Međugorje pješice u devetom mjesecu 1982. godine.
„Sjećam se, ne samo što je to bilo prvo, već je bilo pomalo čudnije od svih ostalih hodočašća kasnije“, istaknuo je Ljubo. Kad sam došao u tzv. JNA početkom sedmog mjeseca 1981. godine, nisam još bio ni čuo, odnosno nije se još bio proširio glas o ukazanju. Nije se ni pričalo, jer se nije ni smjelo, ali to se sve tiho prenosilo. I kad sam došao u Podgoricu, gdje sam bio na odsluženju vojnog roka, ubrzo sam bio pozvan na obavijesni razgovor kod tzv. sigurnjaka, koji me tako ispitivao, gdje je otac, gdje su braća, gdje živiš, da bi mi na kraju postavio pitanje što je to kod vas, kako se to Gospa ukazala, šeta. I nekako mi se čini da je tada u meni pala odluka da ću čim dođem kući, hodočastiti u Međugorje. I tako je i bilo“, ispričao nam je Ljubo, koji je prvi put pješice otišao u Međugorje oko blagdana Male Gospe 1982. godine. Svjedoči kako se tih prvih godina hodočašća osjećala posebna radost i ushićenje. Ljubo je nastavio hodočastiti pješice iz Posušja u Međugorje i nakon te 1982. godine, posebno u Domovinskom ratu, kada se na poseban način molilo za mir i prestanak rata. Inicijator hodočašća za mir bio je pokojni Mladen Kraljević. Stvorena je grupa hodočasnika koji su redovito hodočastili pješice iz Posušja, a kojima su se pridruživali ljudi iz drugih hercegovačkih mjesta.
