Kako stvoriti sigurnije digitalno okruženje za djecu i mlade? Treba li zabraniti društvene mreže djeci i tinejdžerima do 15. godine? Kakve sve opasnosti prijete djeci na društvenim mrežama? O tome u emisiji “U mreži Prvog” govore pravobraniteljica za djecu Tatjana Katkić Stanić, Ivan Ćaleta iz Centra za sigurniji internet i stručnjak za kibernetičku sigurnost Tomislav Vazdar.
Danas se obilježava Dan sigurnijeg interneta – globalna inicijativa koja traje dugi niz godina. Što se tiče zaštite djece u digitalnom okruženju, Ćaleta smatra da kaskamo u tome u odnosu na druge zemlje.
-Akt o digitalnim uslugama je dobra stvar koja se primjenjuje na razini Europske unije i vjerujem da ćemo u Hrvatskoj poduzeti malo konkretnije korake da bismo kvalitetnije i bolje zaštitili djecu koja provode sve više vremena na internetu, kaže.
Vjeruje da će Hrvatska kroz Akt o digitalnim uslugama i putem koordinatora za digitalne usluge HAKOM odrediti pouzdane prijavitelje koji će moći tražiti neprimjereni, ilegalan sadržaj na internetu i prijavljivati ga direktno platformama.
Katkić Stanić ističe kako su djeca sve češće žrtve online nasilja.
-Prema preporukama Ujedinjenih naroda Hrvatska je u obvezi donošenja nacionalne strategije za zaštitu djece i mladih u digitalnom okruženju. Napravljena je završna verzija dokumenta u kojem je sudjelovala i Mreža mladih savjetnika pravobranitelja za djecu. Očekujemo da će dokument doprinijeti tome da se predviđene ključne mjere zaštite djece operacionaliziraju i provedu u praksi, objašnjava.
Djeca su izložena na internetu, govori Vazdar, na društvenim mrežama gdje vrebaju svakakve opasnosti.
-Postoji nekoliko vrsta prijetnji. Najbrže rastući oblik kriminala među mladima je “sextortion” – seksualna ucjena. Druga opasnost je “grooming” – kada odrasla osoba sustavno gradi povjerenje s djetetom. Zatim imamo “cyberbullying” – grupna, javna i vrlo destruktivna aktivnost gdje dolazi do maltretiranja i ponižavanja djeteta, opisuje.
Osim toga, algoritam gura određene sadržaje na TikToku gdje je dijete izloženo indoktrinaciji, a postoje i prijetnje uzrokovane umjetnom inteligencijom, naglašava. Tehnologija je danas jeftina i dostupna tako da je svatko može zlouporabiti.
Ipak, smatra kako Hrvatska ne kasni s mjerama zaštite djece u digitalnom okruženju.
-Prvo je bila Australija koja je prije nekoliko mjeseci donijela ovakav zakon. Hrvatska samo slijedi ono što rade druge države Europske unije. Vjerujem da će se sve to napraviti za dobrobit djeteta, kaže Vazdar.
Nakon Australije koja je to učinila prva, sve se više govori o zabrani društvenih mreža za djecu i tinejdžere do 15. godine. Takvo rješenje je najavilo niz europskih zemalja.
Ćaleta ističe kako treba postojati dobna granica za pristup društvenim mrežama.
-Mislim da će na početku to biti teško primjenjivo u praksi. Vidjet ćemo nakon godinu dana prve rezultate u Australiji. Vidjet ćemo druge države koje su poduzele korake po tom pitanju. Vjerujem da ćemo iz njihovog primjera moći bolje naučiti. Onda ćemo moći na temelju njihovih rezultata donijeti možda informiraniju odluku i znati koja je dobna granica primjerena, gdje ćemo tek kasnije moći vidjeti dugoročne, prave rezultate, govori.
Katkić Stanić objašnjava kako istraživanja i komunikacija s djecom i mladima pokazuju da su djeca svjesna da previše vremena provode na internetu i da je to problem.
-Same zabrane najčešće nikada ne donose očekivane učinke. Ako djeci nešto zabranimo, onda im treba biti jasno zašto je to zabranjeno i trebamo im ponuditi moguće alternative. Treba naći dobar omjer, pratiti zemlje koje su donijele apsolutnu zabranu. Mi smo stava da apsolutna zabrana neće biti dobra, ali da svakako treba ograničiti vrijeme na internetu, da treba medijski opismenjavati roditelje i djece, da treba voditi računa o tome što djeca rade na internetu, da ih treba educirati o tome kako se zaštititi, zaključuje.
