Admira Ismić i Boško Brkić ubijeni su snajperskim hicima 18. svibnja 1993. na Vrbanja mostu dok su pokušavali napustiti opkoljeno Sarajevo i pobjeći od strahota rata.

Simbol iskrene ljubavi
Priča o simbolu iskrene ljubavi koje se “stavljaju ispred zastava” – kako pjeva grupa Zabranjeno pušenje, priča o sarajevskim Romeu i Juliji, prizor mrtvih tijela Admire i Boška, kako zagrljeni leže na sarajevskom mostu koji je grad dijelio na dva dijela obišla je svijet.

Američki reporter Kurt Schork je 1993. godine za Reuters prvi napisao reportažu o tragičnoj ljubavi dvoje mladih Sarajeva, tvrdeći kako je postojao dogovor nadležnih, s bosanske i srpske strane, da mladi par pređe liniju razgraničenja.

 Boško i Admira hodali su najmanje 500 metara desnom obalom Miljacke, potpuno izloženi pogledima vojnika s obje strane. Nakon što su prešli liniju pod kontrolom bosanske strane i krenuli prema naselju Grbavica pod kontrolom Srba, neko ih je pogodio – napisao je Schork.

“Nada za život bez rata”
Jedan od očevidaca smrti dvoje mladih, prije nekoliko godina je opisao kako je kod njih vidio nadu za život bez rata:

– Djevojka je mahala torbom, držali su se za ruke, i u tom trenutku ona je poskakivala. Najednom ih je presjekao rafal – prvo je pogođen Boško pa Admira, ona je dopuzala do njega…. i ležali su onako zagrljeni.

Tog dana Boško i Admira, koji su bili u dugoj vezi, pokušali su pobjeći iz ratnog ludila. No baš na Vrbanja mostu zaustavio ih je snajper. Prvo Boška, a onda i Admiru. Umrli su zagrljeni.

Amir Šulović, Boškov prijatelj iz mladosti, u jednom intervjuu je rekao da je njihov plan bio domoći se Grbavice, a tamo se moglo samo preko Vrbanja mosta.

– Bilo je teško, ali imali smo prijatelje, doduše nijednog dovoljno moćnog da garantira da će se iz grada moći izaći. Boškov i Admirin prelazak na Grbavicu bio je dogovoren i s jednom i s drugom stranom. Znam čak i imena tih ljudi – rekao je Šulović.

Jedno drugom bili prva ljubav
Grupa Zabranjeno pušenje je 2013. snimila album sa udarnom pjesmom “Boško i Admira”.

Boško i Admira oboje su rođeni 1968. godine. Zajedno su bili od svoje 16. godine. 1994. godine CBS je snimio dokumentarni film “Romeo and Juliet in Sarajevo”, a režiju je potpisao John Zaritsky.

U dokumentarcu se navodi da je ljubavna priča Boška i Admire počela na dočeku Nove godine 1984. i da su jedno drugom bili prva ljubav.

Za svjetsku javnost posebno je zanimljivo što su sarajevski Romeo i Julija, kako ih je prvi prozvao CNN, različite nacionalne pripadnosti – Admira je Bošnjakinja (Muslimanka), a Boško Srbin. Roditelji, i Brkići i Ismići, su odobravali ovu ljubav.

Zagrljena tijela sarajevskih “Romea i Julije” ležala su sedam dana na mostu Vrbanja, a osmog su njihova tijela izvučena i sahranjena na groblju u Lukavici.

Po završetku rata, 1996. godine, na inicijativu i želju Admirinih roditelja, njihovi su posmrtni ostaci prebačeni na groblje Lav u Sarajevu i zajedno sahranjeni. S tom odlukom je bila suglasna i Boškova majka Rada Brkić, prenosi Avaz.

Admira Ismić i Boško Brkić ubijeni su snajperskim hicima 18. svibnja 1993. na Vrbanja mostu dok su pokušavali napustiti opkoljeno Sarajevo i pobjeći od strahota rata.

Simbol iskrene ljubavi
Priča o simbolu iskrene ljubavi koje se “stavljaju ispred zastava” – kako pjeva grupa Zabranjeno pušenje, priča o sarajevskim Romeu i Juliji, prizor mrtvih tijela Admire i Boška, kako zagrljeni leže na sarajevskom mostu koji je grad dijelio na dva dijela obišla je svijet.

Američki reporter Kurt Schork je 1993. godine za Reuters prvi napisao reportažu o tragičnoj ljubavi dvoje mladih Sarajeva, tvrdeći kako je postojao dogovor nadležnih, s bosanske i srpske strane, da mladi par pređe liniju razgraničenja.

 Boško i Admira hodali su najmanje 500 metara desnom obalom Miljacke, potpuno izloženi pogledima vojnika s obje strane. Nakon što su prešli liniju pod kontrolom bosanske strane i krenuli prema naselju Grbavica pod kontrolom Srba, neko ih je pogodio – napisao je Schork.

“Nada za život bez rata”
Jedan od očevidaca smrti dvoje mladih, prije nekoliko godina je opisao kako je kod njih vidio nadu za život bez rata:

– Djevojka je mahala torbom, držali su se za ruke, i u tom trenutku ona je poskakivala. Najednom ih je presjekao rafal – prvo je pogođen Boško pa Admira, ona je dopuzala do njega…. i ležali su onako zagrljeni.

Tog dana Boško i Admira, koji su bili u dugoj vezi, pokušali su pobjeći iz ratnog ludila. No baš na Vrbanja mostu zaustavio ih je snajper. Prvo Boška, a onda i Admiru. Umrli su zagrljeni.

Amir Šulović, Boškov prijatelj iz mladosti, u jednom intervjuu je rekao da je njihov plan bio domoći se Grbavice, a tamo se moglo samo preko Vrbanja mosta.

– Bilo je teško, ali imali smo prijatelje, doduše nijednog dovoljno moćnog da garantira da će se iz grada moći izaći. Boškov i Admirin prelazak na Grbavicu bio je dogovoren i s jednom i s drugom stranom. Znam čak i imena tih ljudi – rekao je Šulović.

Jedno drugom bili prva ljubav
Grupa Zabranjeno pušenje je 2013. snimila album sa udarnom pjesmom “Boško i Admira”.

Boško i Admira oboje su rođeni 1968. godine. Zajedno su bili od svoje 16. godine. 1994. godine CBS je snimio dokumentarni film “Romeo and Juliet in Sarajevo”, a režiju je potpisao John Zaritsky.

U dokumentarcu se navodi da je ljubavna priča Boška i Admire počela na dočeku Nove godine 1984. i da su jedno drugom bili prva ljubav.

Za svjetsku javnost posebno je zanimljivo što su sarajevski Romeo i Julija, kako ih je prvi prozvao CNN, različite nacionalne pripadnosti – Admira je Bošnjakinja (Muslimanka), a Boško Srbin. Roditelji, i Brkići i Ismići, su odobravali ovu ljubav.

Zagrljena tijela sarajevskih “Romea i Julije” ležala su sedam dana na mostu Vrbanja, a osmog su njihova tijela izvučena i sahranjena na groblju u Lukavici.

Po završetku rata, 1996. godine, na inicijativu i želju Admirinih roditelja, njihovi su posmrtni ostaci prebačeni na groblje Lav u Sarajevu i zajedno sahranjeni. S tom odlukom je bila suglasna i Boškova majka Rada Brkić, prenosi Avaz.