U prometnoj nesreći koja se dogodila u nedjelju navečer na trajektnom pristaništu na Pelješcu poginula je Polina Golubeva, Ruskinja koja se prije 20 godina doselila u Hrvatsku.
Poznata plesačica stradala je u BMW-u koji je upao u more. Policija je utvrdila da je vozač bio alkoholiziran i uz kaznenu prijavu predan je pritvorskom nadzorniku. Kazao je kako je mislio da je na putu za Pelješki most. Iz BMW-a su uspjeli isplivati vozač i još dvoje putnika, no Ruskinja je ostala u automobilu. Pokušali su je izvući, ali nažalost bez uspjeha.
Od svoje nekadašnje plesne partnerice emotivnom se porukom oprostio Marko Ciboci, poznat kao član žirija ‘Plesa sa zvijezdama‘.
“Prije nekoliko sati imali smo show ‘Ples sa zvijezdama‘ na temu ljubavi. Sjedio sam i razmišljao kako je život lijep te kako je život dar. Zahvalan sam za svaku osobu u svom životu, a jedna od njih bila si ti.
Prije manje od 24 sata ostavila si nas s velikom prazninom u našim srcima i u našim životima. Našu zajedničku prošlost s usponima i padovima ne bih mijenjao ni za što na ovom svijetu. Ti si bila i uvijek ćeš biti dobro i toplo ljudsko biće s najkreativnijom dušom koju možemo zamisliti. Iako smo dobili veliku prazninu u životima, znam da je nebo dobilo još jednog anđela koji će paziti na nas…”, napisao je, među ostalim, Ciboci uz niz fotografija na Instagramu.
Kako je otkrila u jednom velikom intervjuu kojeg je prije tri godine dala našoj kolegici Lenki Gospodnetić za Slobodnu Dalmaciju, Polina je odrastala u zabačenom dijelu Ruske Federacije, u gradu Vorkuti u Republici Komi, maštajući o sasvim drugačijem ambijentu, suncu, moru i palmama. Otad je prošlo skoro trideset godina, a Polina je u međuvremenu izrasla u vrsnu plesačicu i sportašicu, i to u dresu Hrvatske. Tako je iz polarnog ruskog kruga dospjela u Kaštel Sućurac.
“Tako su se karte posložile. Svi isprva misle: vidi ovu Ruskinju, udala se i došla u Hrvatsku! Ali stvari nisu tako jednostavne, naime, moja je egzistencija ovdje vezana isključivo uz moj rad, a ne ljubav i brak”, ispričala je Polina za Slobodnu Dalmaciju.
Do petnaeste godine je njezina svakodnevica bila kod Urala, gdje ljeto traje mjesec dana, a polarna noć rano guta dane. Tamošnja djeca svakodnevno su bila podvrgavana sunčanju ispred UV lampi, u rublju i s malenim štitnicima za oči, kao i solariju, pričala nam je.
Tete u vrtiću bi im govorile da zamišljaju sunce, more i palme dok se sunčaju, ali to je bilo teško jer ih Polina nikada prije nije vidjela.
More sam znala sa slika, a zubato sunce nekad bi i nas u Vorkuti malko ogrijalo. Tek sam kasnije shvatila da je sunčanje ispred lampi bilo potrebno zbog vitamina D”, prisjetila se tada Ruskinja, koja je završila Pravni fakultet u Moskvi, no već prije toga afirmirala se i kao plesačica.
Kad je diplomirala, sa svojom je ljubavi iz studentskih dana, Francuzom, došla prvi put u Hrvatsku, boravila tu tri tjedna, posjetila Zagreb i Split.
“Bilo je to 2001. godine, sjećam se da Hrvatska baš i nije bila tako ‘in‘, i bila je jeftinija za ljetovanje od drugih mediteranskih zemalja. Mi smo bili de facto još studenti, bez puno love, ali znatiželjni, pa smo, umjesto u Italiju ili Grčku, došli u Hrvatsku. I oduševili se!
Počeli smo odmah kovati planove za ostanak, radili smo na tome; moj tadašnji partner bio je profesor francuskog jezika, pa je uspio pronaći posao u američkoj školi, a meni je karijera pravnice ubrzo propala jer je bilo jasno da bez dobrog poznavanja hrvatskog neću naći posao u struci”, ispričala je tada.
No, voljela je plesati, bila je marljiva i željna dokazivanja, pa se ubrzo aktivirala u plesnim klubovima u Zagrebu i upisala fitness-učilište. Postala je instruktorica fitnessa i joge, te trenerica svih društvenih plesova. Krenula je i na natjecanja po Hrvatskoj i Europi kao plesačica latinoameričkih plesova.
“Kad sam s partnerom Markom Cibocijem i formalno stekla profesionalni status, dobila sam državljanstvo Republike Hrvatske! Joj, kako sam bila ponosna na taj trenutak, i još uvijek sam! Evo, sad idem i u Rim kao profesionalna sutkinja, a ispod mojeg imena piše ‘Hrvatska‘”, ispričala je tada Ruskinja za Slobodnu.
U Zagrebu je živjela pet mladih godina, napredovala u treninzima, no ljubav iz studentskih dana nije opstala. Razišla se s Francuzom, ali je dobila primamljiv posao u Marini Frapa te je tako došla u Split. Kasnije je dobila i novu ponudu od Rusa, vlasnika tvrtke u Hrvatskoj, za drugi posao vezan uz yachting i sailing. K tomu, zaposlila se i u teretani kao instruktorica i trenerica.
Dolaskom u Dalmaciju ostvarila je većinu svojih snova, a uvijek je govorila da ima dvije domovine – jednu u kojoj je obitelj i lijepa prošlost, Rusiju, i ovu drugu, Hrvatsku, zemlju punu sunca kojoj se nakon svakih praznika jedva čekala vratiti.
