U posljednjih 10 godina zabilježen je porast djece koja trebaju logopeda. Procjenjuje se da u Hrvatskoj njihovu pomoć treba između 30 i 40 posto djece predškolske dobi i 15-ak posto djece školske dobi, a problem je što logopeda nema dovoljno.
U prosjeku u Hrvatskoj se čeka nekoliko mjeseci na prvu logopedsku procjenu, ali to može varirati ovisno o regiji i dostupnosti logopeda. Nakon procjene se nekoliko mjeseci čeka i na uključivanje u logopedsku terapiju. Trenutno je oko 2000 djece na listi čekanja za logopedsku terapiju samo u Gradu Zagrebu.
Potpredsjednica Hrvatskog logopedskog društva (HLD) Kristina Majić navela je neke od razloga zbog kojih je u posljednjih 10 godina zabilježen porast broja djece koja trebaju logopeda.
“Više je razloga, a među njima je i bolja medicinska skrb u perinatalnom periodu (za skupinu djece s faktorima rizika koji se utvrđuju već tijekom trudnoće), razvijenost standardizacije mjernih instrumenata koji se koriste u logopedskoj obradi, bolja opća informiranost, veća svijest roditelja o važnosti rane intervencije”, objašnjava.
Majić dodaje da se uz navedene razloge svakako treba istaknuti i da djeca u razvijenim sredinama često nisu dovoljno aktivna te provode previše vremena pred ekranima, odnosno smanjeno je vrijeme koje dijete provodi u aktivnostima koje potiču razvoj komunikacije, jezika i govora, a to posljedično upravo djeluje na razvoj tih istih vještina.
Prema dostupnim informacijama u Hrvatskoj nedostaje oko 200 logopeda, dok u Gradu Zagrebu nedostaje oko 50 logopeda kako bi se zadovoljile trenutne potrebe.
“Najviše logopeda nedostaje u Ličko- senjskoj županiji, Šibensko-kninskoj, zatim Dubrovačko-neretvanskoj, Primorsko goranskoj, Istarskoj, Zadarskoj i Sisačko-moslavačkoj. Najbolja zastupljenost je u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, gdje radi oko 55 posto svih magistara logopedije u RH”, objašnjava Majić.
Posao logopeda obavljaju i osobe bez stručnih kvalifikacija
Zbog teže dostupnosti logopeda putem HZZO-a, mnogi roditelji vode djecu u privatne logopedske prakse koje za sada nisu u potpunosti usklađene sa svim propisima struke jer nema zakona ni komore koja te propise donosi, kaže Majić.
“Trenutno logopedi u privatnim praksama sami vode brigu o standardima vlastitog rada te svoj rad obavljaju kroz obrte ili firme”, objašnjava.
Majić je rekla i da je bilo slučajeva da posao logopeda obavljaju osobe bez stručnih kvalifikacija.
“Najveći broj takvih slučajeva je zabilježen u Splitsko-dalmatinskoj županiji, a radi se o osobama koje se predstavljaju kao logopedi, a educirali su se na Fakultetu društvenih znanosti dr. Milenka Brkića u Međugorju u BiH. Te diplome zbog nedostatka kvalifikacija i standarda obrazovanja nisu priznate u RH”, rekla je Majić.
Savjetovala je roditeljima da kvalificiranog logopeda mogu prepoznati tako što na uvid mogu zatražiti diplomu magistra logopedije. Napomenula je i da će se u budućnosti to rješavati važećom licencom za rad.
Majić je i članica radne skupine za izradu Nacrta prijedloga zakona o logopedskoj djelatnosti koje je osnovalo Ministarstvo zdravstva.
“Planirano je da Zakon o logopedskoj djelatnosti bude donesen u jesen ove godine. Najvažnija pitanja koja bi se Zakonom regulirala su: definiranje kompetencija i kvalifikacija potrebnih za obavljanje logopedske djelatnosti, uvođenje licenciranja i relicenciranja kroz trajne edukacije za magistre logopedije, reguliranje rada za privatnu logopedsku praksu te ujednačavanje standarda logopedske djelatnosti na razini svih sustava u kojima magistri logopedije rade”, objasnila je.
Trenutno u Hrvatskoj studij logopedije postoji u Zagrebu i Rijeci, a najavljivano je i pokretanje studija logopedije na Splitskom sveučilištu u jesenskom roku, akademske godine 2024/2025. Na pitanje hoće li doći do realizacije studija u navedenom roku Sveučilišta u Splitu neodređeno je odgovorilo.
“Sveučilište u Splitu ulaže velike napore u pokretanje studija logopedije na našem Sveučilištu, s obzirom na deficitarnost logopeda i interes maturanata za studij. U skladu s tim u intenzivnoj smo komunikaciji sa Sveučilištem u Zagrebu i Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom (ERF). Kada se ispune svi preduvjeti za pokretanje studija, zainteresirani kandidati za ovaj studij bit će pravovremeno obaviješteni o detaljima programa i uvjetima studiranja.”
Nedostaje i logopeda za odrasle
Ni dostupnost logopeda za odrasle osobe u Hrvatskoj nije značajno bolja, o čemu se više govorilo ovih dana budući da je lipanj mjesec svjesnosti o afaziji (jezični poremećaji) te su tim povodom HDL i EFR organizirali više događaja.
Odrasle osobe najčešće trebaju logopeda zbog moždanog udara, različitih neurodegenerativnih bolesti, infekcija i tumora mozga te traumatskih ozljede mozga.
Predsjednica HLD-a Karolina Lice kaže da je u Hrvatskoj trenutno zaposleno oko 1100 logopeda od kojih je 35-40 posto zaposleno u zdravstvenom sustavu. Od njih svega oko 5 do 6 posto provodi logopedsku terapiju jezično-govornih poremećaja kod odraslih osoba.
“Ta brojka logopeda u radu s odraslima nije dostatna. Trenutno posebno nedostaje logopeda na jedinicama intenzivnog liječenja u bolnicama i logopeda u domovima zdravlja. Međutim problem je i u regionalnoj dostupnosti logopeda”, objasnila je Lice.
Kao pozitivan pomak Lice je istaknula da je otvorena nova mreža javnozdravstvene službe kojom je predviđeno otvaranje 135 novih radnim mjesta za logopede u okviru primarne zdravstvene zaštite odnosno u domovima zdravlja.
“Ono što nam još uvijek nedostaje je logopedska patronaža za pacijente koji su teže pokretni ili nepokretni zbog smanjene mobilnosti ne mogu doći u logopedske ambulantne i ostvariti pravo na logopedske usluge”, upozorila je Lice.
