Prema pričama koje se prenose u narodu ali i podacima sačuvanim u zapisima i samostanskim kronikama, u selu Crni Vrh koje pripada župi Solakova Kula, utemeljenoj 1866. godine, jednoj od tri župe u dolini Neretvice, nekad su živjeli Bilići. Selo je opustjelo nakon epidemija kuge u 18. i 19. stoljeću te u Crnom Vrhu više od stoljeća nema ni Bilića ni drugih stanovnika. Zamrla je čak i tradicija okupljanja na Duhovski ponedjeljak na koji se u Crni Vrh prije rata hodočastilo na kužno Bilića groblje, najstarije katoličko groblje u župi Solakova Kula, po nekima starije i od same župe nastale odvajanjem od najstarije župe u sjevernoj Hercegovini Podhum- Žitače.
Ipak, sjećanje na Crni Vrh i Biliće koji su u ovom kraju nekad živjeli nije zamrlo. Rade Bilić, poduzetnik koji živi i radi u Zagrebu, a podrijetlom je iz sela Sreće podno Zec planine koja zajedno s Pogorelicom, Bokševicom i Bitovinjom te Jablaničkim jezerom uokviruje prostor Klisa u kojem su se smjestila i sela koja pripadaju župi Solakova Kula, odlučio je obnoviti kapelicu u starom Bilića groblju.
Pomogli su i župljani sela ove u proteklom ratu raseljene župe. Svojim prilozima podigli su ogradu oko groblja, a i izvođači radova, tvrtka Jelić iz Čapljine također je povezana s ovim krajem jer je vlasnik porijeklom iz župe Solakova Kula. Jedan od stubova kapelice s križem na vrhu, izgrađen je od ostataka kuća u kojima su živjeli stanovnici Crnog Vrha. Blagoslov groblja i kapelice najavljen je za subotu 08. kolovoza s početkom u 11 sati pod misom koju će predvoditi mons. Slađan Ćosić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije, uz sudjelovanje domaćih svećenika. Prije mise o povijesti Bilića groblja te izumrlog sela Crni Vrh govorit će upravitelj župe Solakova Kula i župnik u Obrima don Marin Marić.
Blagoslov kapelice i starog Bilića groblja u Crnom Vrhu poslužit će i kao povod okupljanju raseljenih vjernika župe Solakova Kula, ali i za susret duhovnih zvanja kojima je ovaj klišanski kraj bogat. Poslije mise i blagoslova kapelice i groblja, druženje će se nastaviti uz pučko veselje, pjesmu i bećarac koji će nakon dugo vremena oživjeti Crni Vrh svjedočeći da ni kuge ni ratovi ne mogu izbrisati ljubav prema rodnom kraju predaka i želju sačuvati ga za naraštaje koji dolaze svjedočeći im o bogatoj povijesti koja je nadživjela ljude koji su je svojim životima pisali.
