Često nas u nakani da posijemo pšenicu obeshrabri uvjerenje kako je to komplicirano i kako nam taj pothvat zasigurno neće poći za rukom, naročito ako nemamo iskustva u vrtlarskim aktivnostima i uzgoju kućnog bilja
Datum 13. prosinca većinu će asocirati na blagdan sv. Lucije. Kako je to jedno od najčešćih ženskih imena u posljednjih 20-ak godina u Hrvatskoj, vjerojatno svatko ima barem nekoliko osoba kojima će toga dana uputiti čestitke.
Običaja da se na taj dan sije pšenica koja će do Božića narasti i postati dio cijele blagdanske priče malo će se tko sjetiti. Kako se gotova, već izrasla, može kupiti vrlo povoljno na svakom koraku u predbožićno vrijeme, tradicija sijanja pšenice, simbola rađanja, novog života i blagostanja, polako iščezava. Usto, nekoć je sijanje pšenice kod kuće bilo bitno jer se vjerovalo da će o izgledu pšenice (boji, gustoći, visini) ovisiti i kakav će biti urod iduće godine.
Sijanje mlade pšenice odavno se povezuje s dobrim željama vezanim uza sljedeću godinu. Nekad su se te dobre želje odnosile na urod ljetine, a pšenica kao najvažnija krušarica bila je i te kako važna za opstanak obitelji. Danas se vrijeme promijenilo, no običaj je ostao. Nakon hladne zime svi nestrpljivo čekamo proljeće pa stoga i sijemo pšenicu kao najavu nečega novog, boljeg i ljepšeg. Sve su to floralni motivi koji znače mnogo za naš doživljaj prirode i života uopće. Stoga nije neobično što i danas, iako s posve drukčijim nadama nego nekada, i dalje uživamo u sjetvi pšenice. Umjesto očekivanja nerealnog, pšenica je postala simbol promjene.
Često nas u nakani da posijemo pšenicu obeshrabri uvjerenje kako je to komplicirano i kako nam taj pothvat zasigurno neće poći za rukom, naročito ako nemamo iskustva u vrtlarskim aktivnostima i uzgoju kućnog bilja. Doduše, zna se dogoditi da bude rijetka ili nedovoljno velika, za što je kriva nedovoljna klijavost sjemena i rast u nepovoljnim uvjetima.Da bismo to izbjegli treba osigurati što idealnije uvjete za rast pšenice, a to bi značilo nisku posudu, umjerenu temperaturu u prostoriji gdje se nalazi te pravu poziciju. Prozorska daska ili mjesto s dovoljno sunca bili bi idealni.
Iznimno bitno je svakodnevno je zalijevati, ali ne i pretjerivati s količinom vode. Najbolji recept za uspjeh je sljedeći: na sloj vrtne zemlje stavite na podlogu i lagano prstima pritisnite sjeme klijave pšenice i zalijte. Osim u zemlju, pšenicu se može zasijati na komad navlažene vate – mnogi se služe i tim receptom. U zdjelicu stavite sloj vate debeo oko jedan centimetar, navlažite ga vodom te po njemu rasporedite zrna pšenice. Način njege isti je kao i kod pšenice koju ste zasadili u zemlji.Prvih nekoliko dana, sve dok se ne pojave klice, posudicu pokrivajte prozirnom folijom za čuvanje hrane kako bi sačuvala vlagu. Nakon toga više vam folija neće trebati, a biljčice će nastaviti rasti.
Osim svjetla, pšenica jako voli i toplinu, ali nemojte je staviti neposredno uz izvor topline, radijator ili peć. Sadnja pšenice je savršena aktivnost koju možete raditi s djecom, koje će potom svih 12 dana nestrpljivo nadgledati i pratiti pšenicu kako napreduje.
