Američko Sveučilište Stanford svake godine objavljuje popis 2 posto najcitiranijih svjetskih znanstvenika. Na njemu se našla i psihologinja sa zadarskog Sveučilišta profesorica Irena Burić koja je našoj ekipi otkrila zašto je zaljubljena u svoj posao.
– Imala sam fazu kad sam htjela biti konobar. Imala sam tetu koja je radila kao konobarica – imala je slatke pregačice, a meni je kao djevojčici to bilo jako simpatično. Kasnije sam htjela biti učiteljica, a psihologija se iskristalizirala u srednjoj školi, priča prof. dr. sc. Irena Burić sa Sveučilišta u Zadru.
Psihologija je, dodaje – uistinu lijep, zanimljiv i inspirativni studij. Na kraju je prof. Burić završila u sustavu visokog obrazovanja i znanosti. Psihologijom se bavi kroz znanstveni rad, što se pokazalo najboljim izborom za nju, dodaje.
Od emocija učenika, do emocija učitelja
Unatoč širokom spektru poslova psihologa, izbor je pao na edukacijsku psihologiju, a s emocija učenika profesorica Burić usmjerila se na istraživanje emocija učitelja.
To je u psihologiji slabije zastupljeno područje, pa je i to jedan od razloga što se junakinja ove priče našla tako visoko na popisu citiranih znanstvenika, naravno uz kvalitetu objavljenih radova. Pritom je podignula i dvoje djece.
Je li ženama u znanosti teže?
– Nismo ravnopravni. Imamo različite i potrebe i sklonosti, ali smatram da žene mogu biti uspješne i da mogu ostvariti puno rezultata. Naravno da je tu potrebna i podrška obitelji i dobra organizacija, kaže Burić i naglašava: “Ne bih htjela poslati poruku da je ženama nešto nedostižno”.
Uz dobru organizaciju i odgovarajuću podršku, moguće je. Posebno kad ste zaljubljeni u svoj posao.
– To je jedno jako dinamično zanimanje, gdje uvijek možete otvarati nova istraživačka pitanja i razvijati se. To je predivan posao gdje se uvijek može nešto novo, još bolje, zaključuje.
Poslodavcima pak za kraj poruka: izađite ususret mladim znanstvenicama, majčinstvo ne bi smjelo biti zapreka u izgradnji karijere.
