Nekoć, ne tako davno, bilo je sasvim uobičajeno da učenici daju ruke profesorima u raznoraznim stvarima. Pa su im tako znali oprati auto, odnijeti cipele u postolara ili skoknuti po kutiju cigareta. U priču su nerijetko uskakali i sami roditelji, stavljajući svoje vještine na raspolaganje nastavnicima, koji bi zauzvrat nekad progledali kroz prste unatoč neznanju njihova potomstva.
Bile su to usluge i uslugice po mjeri čovjeka, u vrijeme dok su ljudi još bili ljudi, piše Slobodna Dalmacija.
Danas su vremena nešto drugačija. Sveopća komercijalizacija stvorila je društvo megalomanije, usluge se ne gledaju kroz prizmu bratstva i jedinstva, nego profita i rashoda, a drugovi su mahom evoluirali u plugove.
Jasno, i Split, avangardan kakav već jest, također slijedi ove trendove. Tako profesor tehničke mehanike i termodinamike iz Pomorske škole Denis Milinović, očito moderan čovjek, svoje učenike angažira u berbi maslina i čišćenju apartmana.
“Oće li ko ić sa mnom iz razreda u ponedjeljak ujutro oko osam, osam i po u masline u Kaštel Lukšić pa ću ga osloboditi nastave za isti dan? Bit ćemo tamo do 16.30. Cijenjeni učenici, javite mi se sutra do 15 ako ima zainteresiranih”, urudžbirao je profesor ponudu Whatsapp grupi osnovanoj za ovakvu i sličnu komunikaciju s njegovim učenicima.
Nije ovo bio jedini termin u kojem se moglo doprinijeti proizvodnji profesorova djevičanskog ulja. Niti je, uostalom, bila jedina prilika za učenike da obogate Milinovićev kućni budžet. Naime, osim rada u polju, profesor im je nudio i aktivan posjet Villi Mariji; turistificiranom objektu u Seget Vranjici, u kojem obitelj Milinović iznajmljuje četiri apartmana. Konkretno, mi smo u posjedu tri takve poruke; dvije iz svibnja i jedne iz listopada. Očito, mlade ruke najbolje koriste prilikom velikog proljetnog čišćenja i velikog jesenskog spremanja.
Na web-stranici apartmana (doduše neaktivnoj) piše: “Položaj: na samoj plaži uz more … Svaki apartman je klimatiziran, ima parkirni zaštićeni prostor, privatnu plažu na moru, grijani otvoreni bazen (10 x 6m) s protusmjernim plivanjem, jakuzijem, masažerom i podvodnim svijetlom, velike terase južne orjentacije od 11 m2 na više, jedan od najljepših pogleda na bazen, more i otoke na čitavom Jadranu, grill, Internet, cafe aparat; stroj za pranje rublja, mogučnost dolaska po gosta na areodrom, renta car. Imamo plažu oko bazena i plažu uz more s ležaljkama ispred smještaja. Također, na plaži imamo tuš i stepenice za ulaz u more. Imamo 3 veza za privez broda ispred naše plaže. Nudimo i mogućnost iznajmljivanja našeg broda. U našem mjestu je vrlo mirno … Nudimo različite organizirane izlete.”
Dakle, “privatna plaža”, “rent-a-car”, “plaža s ležaljkama ispred smještaja”, “tri veza za brod ispred naše plaže”, “iznajmljivanje broda” i “različiti organizirani izleti”. Fino.
Na Booking.comu pak postoji opis na engleskom jeziku, koji je također vrlo zanimljiv, a kaže: “My dear future guests, My name is Denis Milinovic and I am the owner of Apartments Villa Marija in Seget Vranjica/Croatia. I have a Master’s degree in Mechanical Engineering and have worked as a professor at the Maritime School and University in Split for over 25 years. I have been renting Apartments Villa Marija for over 15 years since the apartments with the family house were built. I have extremely positive experiences with guests which makes me happy. My slogan is ‘Come to us as a guests – leave as like a friends’ because that’s the way it is. That is confirmed by the same guests who have been coming back to us for many years. I hope you will find an apartment and a period in our accommodation when it suits you, because it is getting harder and harder every year. We are expecting you.”
Na poslovne pothvate profesora Milinovića nas je upozorila majka jednog njegova učenika.
– Zove ih tko će s njim u masline, čistit bazen u toj njegovoj vili… Kad sam prvi put čula za to, prvo mi je palo napamet ono najgore. Ali onda sam skužila da to sve uredno funkcionira, da stvarno tamo rade to za što ih je i zvao. Svejedno sam zabranila sinu da ide. Mislim, meni to baš nije normalno… Gledajte, oni obožavaju tog profesora. On je njima legenda. Ima super odnos s učenicima. Ali da im on za takve stvari daje 20 eura, kutiju duvana i pivu ili sok… Pa im onda i šalje u porukama zadatke iz kontrolnih, popušta u školi… Ja mislim da nije u redu da se neki profesor tako ponaša – smatra Splićanka.
Govori nam i kako je od nekih bivših učenika, koji su tu školu pohađali unazad 30-ak godina, čula da je ovakve “radne akcije” Milinović prakticirao još i onda. Pitamo je zašto sve to nije prijavila ravnatelju.
– Uz dužno poštovanje ravnatelju, ako se to događa godinama, ne vjerujem da on to već ne zna. A i zbog iskustava sa sličnim stvarima, škole to ne rješavaju nikako… – govori .
Kako bismo dobili što bolji uvid u poduzetničke afinitete i prakse ambicioznog strojara Milinovića, odlučili smo ga nazvati.
– Halo, je li to profesor Milinović?
– Je.
– Je li istina da vam učenici beru masline i uređuju okućnicu pa im vi to velikodušno refundirate?
– Nije.
– Evo imamo neke poruke pa vam ih možemo poslati, da vidite o čemu se radi.
– Pošalji.
Tako je otprilike izgledao naš inicijalni razgovor. Kad smo ga nazvali opet nešto kasnije, priča je bila ipak nešto proširenija. Tako nam je kazao da je branje maslina obavljeno u sklopu Erasmus+ projekta, prilikom kojeg je u Split došlo ukupno 30-ak profesora i učenika iz Nizozemske, Portugala i Francuske.
– Vodili smo ih u muzej Stella Croatica na Klisu i u posjet uljari u Lukšiću. Nakon toga smo svratili do mojih maslina, da im pružimo autentični doživljaj berbe. Roditelji mojih učenika su bili upoznati s tim programom – objasnio nam je Milinović.
Ipak, nas zanima što je bilo tjedan dana prije samog Erasmusa, kada je slao poruke s upitima o nevezanom autentičnom doživljaju.
– Ja imam pravo radit u svoje slobodno vrijeme šta oću, a taj put sam ga odvojio da omogućim djeci to. Nisu nikad bili tamo za vrijeme nastave. A vi očigledno nemate šta drugo radit nego mene zvat… – primjećuje profesor.
Pitamo ga je li istina da svojoj radnoj snazi zauzvrat daje cigarete i pivo, pravda sate i šalje zadatke koji će biti u kontrolnima.
– Nemojte pričati gluposti. To nema veze s mozgom. Očito neko ima pik na mene i želi me diskreditirat – sumnja naš sugovornik.
– A je li vam čiste bazen u Villi Mariji? – nastavljamo.
– Slušajte, dragi gospodine, za djecu sam spreman dati krv. Dvanaest sati, sedam dana u tjednu, svi me mogu nazvat. Nikad nisam imao problema dosad. Sve šta ste čuli nije istina. Bolje da napišete nešto afirmativno, da su se djeca lijepo provela…
– Kako čujemo, vaši učenici se tako lijepo provode već 30-ak godina…
– Ugodna večer – pozdravio nas je Milinović prije nego smo ga stigli priupitati kakva mu je bila sezona.
Ipak, razgovor smo nastavili s ravnateljem Pomorske škole Draganom Pavelinom. On nam je potvrdio da se izlet s međunarodnom grupom zaista dogodio, ali za ostale kaštelanske posjete nije čuo.
– Možda je to bila priprema za taj Erasmus, ne znam. Moram priznati da nisam upoznat s detaljima, ja to prepustim curama koje taj projekt vode. Sve što mi govorite je za mene novost. Meni to kao ravnatelju nije prijavljeno, od strane roditelja ni ikoga. Žao mi je što nije. Kad bih imao takva ili slična saznanja, morao bih reagirati. Imate poruke? Gledajte, ako se dokaže da je išta takvo rađeno mimo suglasnosti roditelja, to bi značilo upozorenje pred otkaz – tumači Pavelin.
Ravnatelj kaže da se s Milinovićem privatno ne druži i da ne zna čime se ovaj bavi izvan škole. Rekao nam je da će, nakon što mu pošaljemo poruke, od profesora tražiti pismeno očitovanje.
Bilo kako bilo, čini se da profesoru tehničke mehanike i termodinamike privatni biznis klizi kao podmazan, školska plaća i poduzetnički prihodi se miluju bez mnogo trenja, a jeftina radna snaga odmašćuje i zamašćuje po potrebi. I sve to dok maslinovo ulje curi niz adolescentske podlaktice budućih pomoraca.
Još kad bi odnijeli makar pola litre doma – to bi onda stvarno bilo afirmativno, piše Slobodna Dalmacija.
