Prije točno 12 godina pronađeno je tijelo Antonije Bilić, mlade djevojke čiji je nestanak potresao cijelu Hrvatsku. Potraga za njom trajala je mjesecima, a završila je tragično. Antonia Bilić (17), maturantica srednje Trgovačke škole iz Kričaka, izašla je iz svoje obiteljske kuće u okolici Drniša u utorak 7. lipnja 2011. godine oko 8.30 sati i nikada se više nije vratila. Djevojku su posljednji puta vidjeli oko 10 sati na Čikolskom mostu gdje je stopirala u smjeru Splita. Posljednji signal s njezinog mobitela je zabilježen u 15.40 sati kod odmorišta Modruš kod Ogulina.
Krenula je jedna od najvećih potraga u povijesti Hrvatske. Nakon apela obitelji u potragu su se osim policija i spasioca uključili brojni građani.
Umirovljeni policajac Frane Bilić je posvjedočio da je vidio kako Antonia ulazi u kamion, ali je zamijenio boje. Rekao je da je ušla u kamion s plavom ceradom. Na kraju je policija utvrdila da je Antonija ušla u kamion sa sivom ceradom i plavom kabinom.
Policija je 22. lipnja zaustavila plavi kamion kod Svetog Roka koji je bio jedino vozilo koje se poklapalo sa snimkama i signalom mobitela nesretne djevojke. Policija je ubrzo saznala da je kamion vozio Dragan Paravinja (48). U bijegu je proveo 71 sat. U BiH je pobjegao ilegalno, tako što je preplivao Savu. Policija ga je opkolila 24. lipnja u Donjim Srđevićima kod Srpca. U Paravinjinoj kući u Srđevićima policajci su našli oproštajno pismo u kojem je tvrdio da će se ubiti i da nije kriv, te da mu sve namještaju bivši suborci.
Iako je na početku nijekao zločin, Paravinja je uskoro sve priznao.
Lagao da je Antonijino tijelo bacio u Krku
Paravinja je policiji lagao i rekao da je tijelo Antonije Bilić bacio u rijeku Krku. Šibenski vatrogasci su crpkama isušili jezero Brljan kraj Oklaja, ali u njemu nisu našli Antonijino tijelo. Pretražili su i obližnje akumulacijsko jezero, područje uz cestu Drniš-Split te tok rijeke Krke od Manojlovačkoga slapa do hidrocentrale Miljacka. Njegove laži su koštale nekoliko milijuna kuna.
U studenome 2012. godine kod kamionskog ugibališta u selu Fulaje, na području Josipdola, pronađene su ljudske kosti koje su poslane na analizu u Zagreb, a odmah se stvorila sumnja da se radi o posmrtnim ostacima Antonije Bilić. Prema prvim rezultatima Zavoda za sudsku medicinu potvrđeno je da kosti pripadaju mlađoj ženi. Dodatna analiza potvrdila je da ostaci pripadaju nesretnoj djevojci. Antonijini ostaci identificirani su čak 541 dan nakon njenog nestanka.
Obitelj Bilić i prijatelji oprostili su se od Antonije na ispraćaju 5. prosinca 2012. godine. Lijes su u povorci nosili članovi HGSS-a koji su neumorno tragali za djevojkom.
Draganu Paravinji sudilo se tri puta, a 2016. godine na Županijskom sudu u Splitu osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 40 godina za ubojstvo i silovanje u pokušaju maloljetne Drnišanke Antonije Bilić (17) u lipnju 2011. godine. Paravinja se na tu odluku žalio pa mu je Vrhovni sud prepolovio kaznu.
Za teško ubojstvo i pokušaj silovanja Antonije dobio je 35 godina, a za pokušaj silovanja u BiH dobio je 2 godine i 10 mjeseci zatvora. Vrhovni sud tu kaznu je preinačio u 15 godina za ubojstvo i pet godina i osam mjeseci za pokušaj silovanja. U kaznu ulazi vrijeme od šest godina koliko je ukupno proveo u zatvoru i pritvoru.
