Optuženi za ratne zločine nad srpskim civilima po nekom nepisanom pravilu u jednom trenutku tijekom suđenja naprasno obole, što procese protiv njih obesmislia i razvlači u nedogled, u nekim slučajevima i više od pet godina.
Ukazao je na ovu čudnu sudsku praksu vršitelj dužnosti direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske Viktor Nuždić komentirajući slučaj od jučer, kada je ročište u predmetu “Atif Dudaković i drugi” ponovno otkazano u Sudu BiH, jer se “jedan od optuženih nalazi na bolničkom liječenju”.
Prema njegovim riječima, ovaj predmet protiv bivšeg generala takozvane ARBiH i komandanta Petog korpusa, optuženog za ubojstvo više od 300 Srba, među kojima najviše civila, uglavnom starijeg doba, na području Bosanskog Petrovca, Ključa, Bosanske Krupe i Sanskog Mosta, odavno već nema nikakve veze s pravom i pravičnošću, jer se procesuiranje odugovlači na sve moguće načine i u nedogled.
Podsjećanja radi, protiv Dukakovića i 14 pripadnika Petog korpusa Armije BiH optužnica je potvrđena još u listopadu 2018. godine, ali je sudski postupak prvo odgođen zbog pandemije virusa korona, a onda i zbog navodne bolesti Dudakovića. Kako je tada priopćeno, on tada nije bio u stanju dolaziti i pratiti suđenje, ali ga ta “bolest” nije spriječila da sjedne za volan, pa čak i da sudjeluje u prometnoj nesreći.
Nije trebalo puno čekati da se netko opet razboli. Suđenje je bilo prolongirano i u srpnju ove godine nakon “nezgode koju je doživio jedan od optuženih Edin Domazet”. On se tada požalio kako je imao “određeni strujni udar”, a inače ima ugrađen “pacemaker”, te zbog toga mora na kontrolu i preglede.
– Sada imamo situaciju da se netko od optuženih opet razbolio. Nažalost, ovo se sve češće primjenjuje kako bi se suđenje oteglnulo u beskonačnost. Iste scenarije mogli smo vidjeti i u sudskom predmetu “Dobrovoljačka”, ali i “Čemerno”, a ismijavanje srpskih žrtava evidentno je i u slučaju “Jošanica”, jer je Sud BiH prvobitno utvrdio da su srpski civili “legitimna vojna meta”. Prisjetimo se samo i slučaja “Mahmuljin”. Kada su porodice srpskih žrtava sa Vozuće i Ozrena konačno dočekale da netko bude i presuđen za stravične zločine počinjene na ovom području, glavni osumnjičeni Sakib Mahmuljin je umjesto u zatvor otišao u Tursku, pogoditi ćete, opet na “liječenje”. I on je od travnja nedostupan vlastima u BiH – istaknuo je Nuždić.
A kakve su te vlasti, može se, kako kaže Nuždić, vidjeti i iz otvorene podrške koju je Dudakoviću pružio bošnjački član Predsjedništva BiH Denis Bećirović koji ga je nazvao herojem iako tog “heroja” terete za mnogobrojne ratne zločine i protjerivanje Srba s vjekovnih ognjišta, a o čemu postoje i materijalni dokazi.
Suđenje Ejupu Ganiću i još devetorici optuženih za zločin nad vojnicima JNA u Dobrovoljačkoj ulici 3. svibnja 1992. godine odgađano je također veliki broj puta, što iz “poznatih”, što iz “nepoznatih” razloga. Kada su u pitanju prvi – radilo se o “bolesti optuženih”. Ročišta su odgađana u studenom prošle godine, u siječnju, ožujku, ali i kolovozu. Slična opravdanja smo imali i u slučaju sudskog postupka za zločin nad srpskim civilima u selu Čemerno u lipnju 1992. godine.
