Dok Sarajevo peti dan tone u prometni kolaps, zatrpano snijegom, nemarom i nedostatkom odgovornosti, vlasti i dalje ne uspijevaju obaviti ni najosnovniji zadatak – očistiti ulice i osigurati normalno kretanje građana. Grad stoji. Automobili klize, autobusi kasne ili uopće ne dolaze, a svakodnevni život pretvara se u borbu s hladnoćom, kašnjenjima i potpunim kaosom.
Ulice Starog grada, njegovi zaseoci i sokaci, očišćeni su uglavnom zahvaljujući samoinicijativnom angažmanu građana, kako bi se općenito omogućilo kretanje.
Međutim, glavne ceste su očišćene na način da je sav višak snijega potisnut na nogostupe – upravo na područje namijenjeno pješacima.
“Pješaci su tako prisiljeni kretati se ulicom, istim trakama kojima prolaze automobili i minibusi. U takvim uvjetima svako vozilo koje prolazi predstavlja izravnu opasnost, jer pješaci nemaju gdje se sakriti niti mogućnost sigurnog kretanja”, rekla je Esma iz Vratnika, koja je jutros sat vremena pješačila do svog radnog mjesta na drugoj obali Miljacke. I to jedva.
Čim stupe na cestu, pješaci su izloženi višestrukim rizicima, od ledenica i snijega koji prijete s krovova, preko skliskih i neprohodnih površina, do stvarne opasnosti da ih udari vozilo ili da zadobiju teške ozljede pri padu.
Odlazak na posao u takvim okolnostima postaje igra bez granica, s nepredvidivim i potencijalno smrtonosnim ishodima. I tako je peti dan, a vlasti tome ne pridaju nikakvu važnost.
Ovo stanje stvari jasno pokazuje da problem zimskog održavanja u Sarajevu nije samo pitanje snijega, već organizacije, koordinacije i odgovornosti svih uključenih.
I dok su gradske ceste paralizirane, jedan sustav prkosi blokadi. Željeznica je jutros nastavila funkcionirati bez prekida.
Na relaciji Sarajevo-Pazarić (Hadžići) vlak je bio rijedak, gotovo šokantan primjer reda u gradu koji je izgubio kontrolu. Polazak točan. Bez izgovora, bez kašnjenja, bez kaosa. Snijeg nije bio prepreka.
Unutrašnjost vlaka bila je topla, uredna i sigurna. Dok su se građani na cestama borili s ledom, gužvama i nervozom, putnici u vlaku bili su pošteđeni skliskih ulica i prometnog kolapsa. Nema sirena, nema nervoze, nema čekanja na mjestu.
Putovanje je trajalo samo deset minuta duže nego inače.
