Preventivni pregledi budućih prvačića pred polazak u školu u Republici Srpskoj pokazuju da sve više djece ima problem sa govorom, a kako su za “Nezavisne” potvrdili iz dobojskog Doma zdravlja, za 65,3 posto djece je preporučen logopedski tretman.
Kako je za “Nezavisne novine” istaknula Mira Cvijanović, logoped Doma zdravlja u Doboju, posljednje dvije godine su alarmantne kada je riječ o broju djece koja su izravno preporučena na logopedski tretman.
“Ove godine u postotku 65,3 posto predškolaca preporučeno za ovaj tretman. Tu su i djeca koja još od ranije imaju poteškoće u razvoju, ali taj postotak je zanemariv u odnosu na broj djece koja imaju problem u izgovoru glasova i nekih jezičkih komponenata govora”, rekla je Cvijanović.
Pojašnjava da oni ne ispituju grafomotoriku, već se najviše baziraju na logomotoriku i izgovor glasova.
“Ranije je bio slučaj da djeca ne znaju jedan ili dva glasa, ali sada mislim da nema djeteta koje ne odstupa u sedam do osam glasova maternjeg jezika, a uzevši u obzir da djeca sa pet i po godina treba da su dostigla kompletan govorno-jezički razvoj, to je nešto što uveliko odstupa. No, kada uključite takvo dijete u tretman, očekujući da u rujnu krene u školu, mi ga do tada ne možemo završiti. Polaskom u školu oni automatski počinju da uče slova, čitaju i pišu. Mi pišemo onako kao što govorimo, a ako dijete umjesto ‘šuma’ izgovara ‘tuma’, naravno da će isto tako napisati”, naglasila je Cvijanović.
Glasovi koje djeca najčešće ne mogu izgovoriti, kako kaže, jesu š, ž, č, dž, l, lj i r, ali se događa da nemaju ni glasove k i g, a koji se uče u uzrastu od dvije do tri godine.
“Roditelji to propuste i ostave da se razvije samo. Najveći uzrok tome je dugotrajna upotreba cucle, koja narušava kvalitet govora, zatim predugo konzumiranje pasirane hrane, jer su djeca sve izbirljivija u odabiru namirnica, pa, recimo, neće da žvaću meso”, kazala je Cvijanović, dodajući da je jedan od uzroka i nedovoljna interakcija sa vršnjacima.
No, ono što posebno ističe je da je njihova pažnja kratkotrajna, a primijetila je da djeca ne mogu mirno sjediti na stolici dok se uzima anamneza od roditelja.
“Djeca su u interakciji sa ekranima, gdje je jednosmjerna komunikacija, nemaju potrebu da razgovaraju, a roditelji ih uglavnom razumiju i ispunjavaju te osnovne potrebe za hranom, emocijama, sigurnošću i nema potrebe da se dijete trudi ili bori za nešto. Jedino djeca koja su uključena u vrtić imaju bolju komunikaciju i bogatiji fond riječi”, dodaje ona.
I dr. Bojana Paleksić Dokić, načelnica obiteljske medicine Doma zdravlja Bijeljina, kaže da su gotovo završeni sistematski pregledi djece, te potvrđuje da je slična situacija kao i u Doboju.
“Pregledano je 618 djece, ali u tijeku su pregledi za upis u seoske škole. Od ukupnog broja pregledane djece jedan broj njih je dobio preporuke za dalje tretmane i preglede, a prvenstveno se radi o logopedskim tretmanima, kao i pregledu oftalmologa i fizijatra. Povećan je i broj djece koja zahtijevaju logopedski tretman ili su već uključena u ovakav tretman”, rekla je Paleksić Dokić za “Nezavisne”.
Za određen broj njih će, kako kaže, biti potreban pregled oftalmologa i korekcija vida, a zbog lošeg držanja i skolioze neka djeca imaju potrebu za pregledom specijaliste fizijatrije, dok zbog načina ishrane i lošije oralne higijene postoji i problem oralnog zdravlja.
