Na Jadranskom moru, u blizini Hvara, nalazi se otočić Pokonji Dol, na kojem se nalazi svjetionik iz 1872. godine. Otočić je dug svega stotinjak metara, a bukvalno se cijeli otok možete prepješačiti u 600 koraka.

Kao da je nacrtan na moru, tek dva kilometra od grada Hvara nalazi se Pokonji Dol, otočić na kojem ponosno stoji svjetionik iz 1872. godine. Sa svojih nekoliko stotina metara obale (470) i tek 150 metara širine, taj je otok kao kakav ukras plavetnila i jedan od omiljenih motiva umjetnika koji se nađu u Hvaru. Zbog svojega gotovo nestvarnog izgleda Pokonji Dol redovito izaziva znatiželju kod domaćih i stranih gostiju.

Krenete li iz grada šetnicom uz more prema Franjevačkom samostanu i Križnom ratu, simpatični otočić možete pratiti pogledom, sjesti na jednu od klupa na putu prema istoimenoj plaži i posegnuti za njim rukom jer se čini tako blizu.

Pokonji Dol mnogim je nautičarima početak rute na putu prema Korčuli, Lastovu i Mljetu, ali i svjetlo sigurne zavjetrine na povratku. Kad se tek izgradio, svjetionik je bio tek lučko svjetlo vidljivo s udaljenosti od tek koje nautičke milje. Svjetlo je s vremenom automatizirano, a za svjetioničarima koji su ondje živjeli s obiteljima nema više potrebe.

Zajedno s načičkanim škojima pred jugozapadnom obalom otoka Hvara, Pokonji Dol čini skupinu Paklenih ili Paklinskih otoka. Iako ime može navući na krivi trag, pa netko pomisli da naziv duguju paklenoj vrućini, odgovor je u borovoj smoli – paklini. Ta se smola koristila kao zaštitni premaz za drvene brodove i čamce. Pokonji Dol upravo je najistočnija točka te skupine otoka, dok je na zapadu Veli Vodnjak, sjeverno stoji rt Močiguzica na Svetom Klementu, a najjužnija se točka nalazi na otočiću Stambedar.

Na Jadranskom moru, u blizini Hvara, nalazi se otočić Pokonji Dol, na kojem se nalazi svjetionik iz 1872. godine. Otočić je dug svega stotinjak metara, a bukvalno se cijeli otok možete prepješačiti u 600 koraka.

Kao da je nacrtan na moru, tek dva kilometra od grada Hvara nalazi se Pokonji Dol, otočić na kojem ponosno stoji svjetionik iz 1872. godine. Sa svojih nekoliko stotina metara obale (470) i tek 150 metara širine, taj je otok kao kakav ukras plavetnila i jedan od omiljenih motiva umjetnika koji se nađu u Hvaru. Zbog svojega gotovo nestvarnog izgleda Pokonji Dol redovito izaziva znatiželju kod domaćih i stranih gostiju.

Krenete li iz grada šetnicom uz more prema Franjevačkom samostanu i Križnom ratu, simpatični otočić možete pratiti pogledom, sjesti na jednu od klupa na putu prema istoimenoj plaži i posegnuti za njim rukom jer se čini tako blizu.

Pokonji Dol mnogim je nautičarima početak rute na putu prema Korčuli, Lastovu i Mljetu, ali i svjetlo sigurne zavjetrine na povratku. Kad se tek izgradio, svjetionik je bio tek lučko svjetlo vidljivo s udaljenosti od tek koje nautičke milje. Svjetlo je s vremenom automatizirano, a za svjetioničarima koji su ondje živjeli s obiteljima nema više potrebe.

Zajedno s načičkanim škojima pred jugozapadnom obalom otoka Hvara, Pokonji Dol čini skupinu Paklenih ili Paklinskih otoka. Iako ime može navući na krivi trag, pa netko pomisli da naziv duguju paklenoj vrućini, odgovor je u borovoj smoli – paklini. Ta se smola koristila kao zaštitni premaz za drvene brodove i čamce. Pokonji Dol upravo je najistočnija točka te skupine otoka, dok je na zapadu Veli Vodnjak, sjeverno stoji rt Močiguzica na Svetom Klementu, a najjužnija se točka nalazi na otočiću Stambedar.