Ruska invazija na Ukrajinu u potpunosti je izmješala geopolitičke karte na Balkanu. Jedni su se u tom novom svjetskom poretku snašli, drugi se traže, a treći su se potpuno pogubili. Pa krenimo redom narod po narod u BiH i zemlju po zemlju u ovom dijelu Europe.

PIŠE: Miroslav VASILJ

1. Hrvati u BiH – nekadašnji potpuni luzeri – dobitnici u ratu, a gubitnici u miru uspijeli su konsolidirati svoju politiku. Njihovo snažno zalaganje za Europsku uniju i NATO, konstantno ukazivanje na kršenje daytonsko-pariškog i washingtonskog sporazuma te proaktivna politika dijaloga i nuđenja rješenja urodili su plodom. Prepoznali su to u Washingtonu, Londonu, Parizu, Rimu i Bruxellesu. Posebno jako strateško savezništvo Mostar je uspostavio s Državom Izrael. Povratak ravnopravnosti Hrvata kao jednoga od tri konstitutivna naroda je proces koji se više ne može zaustaviti.

2. Bošnjaci – bošnjačka politika se potpuno pogubila nakon 24. veljače 2022. godine, to se posebice odnosi na dvojac Bakir Izetbegović – Željko Komšić. Bahaćenje, sustavni pokušaji uništenja Hrvata kao političkog naroda, javno hvaljenje o kršenju sporazuma iza kojih su stajali SAD, UK i EU, sramotno ponašanje bošnjačkih kadrova u UN-u, dovođenje iranskog ministra vanjskih poslova u Sarajevo, poruke kako će se okrenuti Kini i Rusiji, fizičke prijetnje visokom predstavniku, organiziranje prosvjeda na kojima se uzvikuju nacističke poruke o trpanju jednog naroda u dva željeznička vagona … sve to nije prošlo neopaženo na Zapadu. Nekadašnji miljenici visokih predstavnika čije su sve do jedne odluke išle u korist nacional-unitarističke politike prepoznati su kao oni koji koče dijalog. Označeni su kao hegemonisti. Ipak na bošnjačkoj političkoj sceni postoji značajan dio političara koji Bošnjake vide kao dio zapadnog svijeta.

3. Srbi u BiH – kao i kod bošnjačke politike potpuno nesnalaženje. Banjaluka je otišla korak dalje pa je u jeku brutalne ruske agresije Vladimiru Putinu dodijelila orden. Stalna svađa i prijetnje odcjepljenjem dodatno udaljavaju RS od Zapada. Milorad Dodik danas otvoreno govori o udaljavanju ne samo od NATO-a nego i od Europske unije.

4. Hrvatska – nikada službeni Zagreb nije imao tako jaku vanjskopolitičku poziciju kao danas. Potvrdio je to nedavno i američki državni tajnik Antony Blinken rekavši kako je Hrvatska strateški partner SAD-u u ovom dijelu Europe. Razloga za to je puno. No zasluge idu Andreju Plenkoviću i Zoranu Milanoviću koji se oko puno pitanja ne slažu, ali ne odstupaju od pitanja ravnopravnosti Hrvata u BiH.

5. Srbija – potpuna pogubljenost. Aleksandar Vučić glumi nesvrstanost, ali mu to za sada ne prolazi. Srbija će se morati odlučiti ide li u EU ili s Bjelorusijom i Rusijom. Slaba Srbija slabi poziciju Srba u BiH. I to je vidljivo ove 2023. godine. Gubitak Kosova želi nadomjestiti hegemonizmom prema Crnoj Gori.

6. Crna Gora – ni kriva ni dužna Podgorica gubi svoju državnost. Velikosrpski projekt opasno nagriza tu državu. Zapad to u ovom trenutku prešutno dopušta.

7. Kosovo – čvrsto savezništvo s Amerikancima donosi plodove. Srbija će kad tada morati priznati ono što svi osim Beograda znaju, a to je da je riječ o nezavisnoj državi.

8. Albanija – veliki saveznik SAD-a kojega Washington vidi kao važnoga partnera na Balkanu. Vanjskopolitička pozicija Albanije izrazito snažna.

9. Sjeverna Makedonija – država koja je morala promijeniti svoj naziv. Koju satiru sa svih strana. Nakon pritisaka iz Srbije, Albanije i posebno Grčke koja joj nije priznavala ime sada je pritišće Bugarska koja ne priznaje makedonsku naciju.

Zaista se puno toga promijenilo. Crnogorci i Makedonci su izrazito teškoj poziciji. Srbija se mora odlučiti gdje će. Albaniju i Kosovo pod kontrolom drže Amerikanci. Hrvatska nikad jača. Srbi u BiH će se morati pomiriti s činjenicom da nema promjena državnih granica i da je BiH međunarodno priznata članica UN-a. Bošnjačka politika će morati zatomiti nacional-unitarističko-hegemonističke težnje i pokušaje političkog uništenja jednog naroda. Hrvati u BiH su dobili ulogu da vuku BiH prema EU i NATO-u, da čuvaju savezne institucije BiH, ali uz postupni povratak otetih i uzurpiranih prava.

Ruska invazija na Ukrajinu u potpunosti je izmješala geopolitičke karte na Balkanu. Jedni su se u tom novom svjetskom poretku snašli, drugi se traže, a treći su se potpuno pogubili. Pa krenimo redom narod po narod u BiH i zemlju po zemlju u ovom dijelu Europe.

PIŠE: Miroslav VASILJ

1. Hrvati u BiH – nekadašnji potpuni luzeri – dobitnici u ratu, a gubitnici u miru uspijeli su konsolidirati svoju politiku. Njihovo snažno zalaganje za Europsku uniju i NATO, konstantno ukazivanje na kršenje daytonsko-pariškog i washingtonskog sporazuma te proaktivna politika dijaloga i nuđenja rješenja urodili su plodom. Prepoznali su to u Washingtonu, Londonu, Parizu, Rimu i Bruxellesu. Posebno jako strateško savezništvo Mostar je uspostavio s Državom Izrael. Povratak ravnopravnosti Hrvata kao jednoga od tri konstitutivna naroda je proces koji se više ne može zaustaviti.

2. Bošnjaci – bošnjačka politika se potpuno pogubila nakon 24. veljače 2022. godine, to se posebice odnosi na dvojac Bakir Izetbegović – Željko Komšić. Bahaćenje, sustavni pokušaji uništenja Hrvata kao političkog naroda, javno hvaljenje o kršenju sporazuma iza kojih su stajali SAD, UK i EU, sramotno ponašanje bošnjačkih kadrova u UN-u, dovođenje iranskog ministra vanjskih poslova u Sarajevo, poruke kako će se okrenuti Kini i Rusiji, fizičke prijetnje visokom predstavniku, organiziranje prosvjeda na kojima se uzvikuju nacističke poruke o trpanju jednog naroda u dva željeznička vagona … sve to nije prošlo neopaženo na Zapadu. Nekadašnji miljenici visokih predstavnika čije su sve do jedne odluke išle u korist nacional-unitarističke politike prepoznati su kao oni koji koče dijalog. Označeni su kao hegemonisti. Ipak na bošnjačkoj političkoj sceni postoji značajan dio političara koji Bošnjake vide kao dio zapadnog svijeta.

3. Srbi u BiH – kao i kod bošnjačke politike potpuno nesnalaženje. Banjaluka je otišla korak dalje pa je u jeku brutalne ruske agresije Vladimiru Putinu dodijelila orden. Stalna svađa i prijetnje odcjepljenjem dodatno udaljavaju RS od Zapada. Milorad Dodik danas otvoreno govori o udaljavanju ne samo od NATO-a nego i od Europske unije.

4. Hrvatska – nikada službeni Zagreb nije imao tako jaku vanjskopolitičku poziciju kao danas. Potvrdio je to nedavno i američki državni tajnik Antony Blinken rekavši kako je Hrvatska strateški partner SAD-u u ovom dijelu Europe. Razloga za to je puno. No zasluge idu Andreju Plenkoviću i Zoranu Milanoviću koji se oko puno pitanja ne slažu, ali ne odstupaju od pitanja ravnopravnosti Hrvata u BiH.

5. Srbija – potpuna pogubljenost. Aleksandar Vučić glumi nesvrstanost, ali mu to za sada ne prolazi. Srbija će se morati odlučiti ide li u EU ili s Bjelorusijom i Rusijom. Slaba Srbija slabi poziciju Srba u BiH. I to je vidljivo ove 2023. godine. Gubitak Kosova želi nadomjestiti hegemonizmom prema Crnoj Gori.

6. Crna Gora – ni kriva ni dužna Podgorica gubi svoju državnost. Velikosrpski projekt opasno nagriza tu državu. Zapad to u ovom trenutku prešutno dopušta.

7. Kosovo – čvrsto savezništvo s Amerikancima donosi plodove. Srbija će kad tada morati priznati ono što svi osim Beograda znaju, a to je da je riječ o nezavisnoj državi.

8. Albanija – veliki saveznik SAD-a kojega Washington vidi kao važnoga partnera na Balkanu. Vanjskopolitička pozicija Albanije izrazito snažna.

9. Sjeverna Makedonija – država koja je morala promijeniti svoj naziv. Koju satiru sa svih strana. Nakon pritisaka iz Srbije, Albanije i posebno Grčke koja joj nije priznavala ime sada je pritišće Bugarska koja ne priznaje makedonsku naciju.

Zaista se puno toga promijenilo. Crnogorci i Makedonci su izrazito teškoj poziciji. Srbija se mora odlučiti gdje će. Albaniju i Kosovo pod kontrolom drže Amerikanci. Hrvatska nikad jača. Srbi u BiH će se morati pomiriti s činjenicom da nema promjena državnih granica i da je BiH međunarodno priznata članica UN-a. Bošnjačka politika će morati zatomiti nacional-unitarističko-hegemonističke težnje i pokušaje političkog uništenja jednog naroda. Hrvati u BiH su dobili ulogu da vuku BiH prema EU i NATO-u, da čuvaju savezne institucije BiH, ali uz postupni povratak otetih i uzurpiranih prava.