Povodom ponovnih zahtjeva Medžlisa Islamske zajednice Mostar za intervencijom visokog predstavnika u slučaju Liska parka, Gradski odbor HDZ-a BiH Mostar upućuje javni osvrt na pokušaje politizacije gradskog prostora.
Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
Ponovni zahtjevi Medžlisa Islamske zajednice Mostar za intervencijom visokog predstavnika u slučaju Liska parka otvaraju staro pitanje – gdje prestaje pravo na sjećanje, a počinje politički pritisak na urbani i društveni poredak grada?
Povijesne činjenice govore da je prostor Liska parka desetljećima prije domovinskog rata bio uređena gradska zelena površina. Postoje pismeni dokumenti s dokazima da je 1955. taj prostor i formalno postao vlasništvo grada gdje i danas postoje dokazi o isplati sredstava Islamskoj zajednici.
Na čemu se onda temelji zahtjev za intervencijom? Na dokazima sigurno ne.
Što je onda stvarni povod i razlog ovakvog poteza Islamske zajednice?
Generacije Mostaraca taj su prostor doživljavale kao javni park, a ne kao aktivno vjersko mezarje. Tek tijekom ratnih godina, u izvanrednim okolnostima, ondje su ukopavani poginuli sugrađani. Taj čin, koliko god bio težak i bolan, mnogi pamte i kao čin humanosti – dostojanstveno zbrinjavanje mrtvih u vremenu kada su institucionalni sustavi bili slomljeni.
Na tom prostoru pokapani su svi bez obzira na vjeroispovjest, na nacionalnost, a upravo ta ljudska dimenzija trebala bi biti temelj današnjeg dijaloga, a ne povod za nove političke sukobe.
Iza ratnih događanja, Mostar i drugi gradovi u Bosni i Hercegovini uključujući Sarajevo, vršili su ekshumaciju i premještanje posmrtnih ostataka u uređena groblja i hareme, svatko prema svojoj religiji.
Zahtjev da visoki predstavnik ponovno posegne za bonskim ovlastima dodatno polarizira ionako osjetljivu mostarsku svakodnevicu. Ove izvanredne ovlasti kroz protekla desetljeća često su izazivale kontroverze, posebno među Hrvatima koji smatraju da su političke odluke međunarodne zajednice nerijetko donosile dugoročne posljedice po njihovu institucionalnu ravnopravnost. Zbog toga svako novo zazivanje međunarodne intervencije mnogi doživljavaju kao pokušaj zaobilaženja domaćeg dijaloga.
Mostaru danas ne treba još jedan simbolički sukob, nego rješenja koja uvažavaju sve slojeve njegove povijesti – i park kakav je postojao prije rata, i bolna ratna sjećanja, ali i potrebu da se gradski prostor uređuje kroz transparentne, lokalne i zakonske procedure.
Grad koji je preživio podjele može naprijed samo ako se prestane s politikom ultimativnih zahtjeva i ako se priznaju i prihvate stvarne činjenice i poštuje zakon, a ne samo vlastiti narativi. Liska park ne smije biti nova linija razdvajanja Mostara, nego prilika da se pokaže kako se i najosjetljivija pitanja mogu rješavati bez nametanja i bez novih političkih rovova.
