Radnici iz BiH europski su rekorderi po broju radnih sati, a mjesečno na poslu ostaju oko 25 sati dulje nego što je prosjek u zemljama EU-a. Pokazuju to podaci Eurostata koji otkrivaju da radni tjedan u BiH traje dulje u odnosu na sve europske države, osim Srbije, oko 42 sata, što je za čak četrdesetak sati mjesečno više od vremena koje, primjera radi, nizozemski radnik provede na poslu, piše Večernji list.
Četiri radna dana, 32 sata u tjednu – zvuči kao fantazija za mnoge poslodavce i radnike u BiH, dok u EU ovaj trend, a što se može vidjeti i iz podataka Eurostata, uzima sve veći zamah. Istraživanja otkrivaju da su tvrtke koje su uvele četverodnevni radni tjedan nakon toga imale još bolje poslovne rezultate. Odmorni i raspoloženi radnici bili su glavni “krivac” jer su u radni tjedan ulazili mnogo opušteniji, pronalazeći veću ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Kada je u pitanju BiH, ovakvo načelo rada nije naišlo na odobravanje kod većine poslodavaca jer smatraju da skraćeni radni tjedan nije moguće provesti u praksi, a ako bi se takvo što i uradilo, navode da bi bili prinuđeni rezati plaće.
A što o ovome kaže istraživanje? Njemačke kompanije sudjelovale su u eksperimentu – njihovi radnici imali su radni tjedan od samo četiri dana, ali uz istu plaću. Kad se sve završilo i kad je napravljena znanstvena analiza, utvrđeni su zanimljivi i ne sasvim očekivani rezultati. Ukupno je sudjelovalo 45 tvrtki i to se istraživanje, zapravo, trebalo provesti još prije dvije godine, ali tada se nije našlo dovoljno njih koje su htjele sudjelovati u eksperimentu. I u ovom, koje je početkom godine provela savjetnička tvrtka Intraprenor, uz udrugu 4 Day Week Global, nije sve išlo glatko.
U dvjema tvrtkama su prekinuli s takvim eksperimentiranjima nakon samo nekoliko tjedana, a dvije pak nisu zaista smanjile radno vrijeme zaposlenima te su ispale iz eksperimenta, tako da je na kraju ostala 41 kompanija. Marika Platz sa Sveučilišta u Münsteru, koje je sudjelovalo u ovom eksperimentu, objašnjava za DW da su same tvrtke mogle odlučiti kako će uistinu smanjiti radno vrijeme zaposlenih. Neki su smanjili više, neki za manje od 10% i, zapravo, samo u 85% tvrtki koje su sudjelovale zaposleni su zaista radili četiri, a ne pet dana tjedno uz punu plaću.
Rukovoditeljica istraživanja Julia Backmann kaže kako se nisu tek pouzdali u izjave zaposlenih nego su im pratili i fiziološke podatke – otkucaje srca, stupanj aktivnosti i kvalitetu sna. Uzimani su i uzorci vlasi kose, koja također pokazuje koliko je neka osoba bila pod pritiskom. Naravno da je bitan dio ovog eksperimenta i mjerenje produktivnosti na radu. Pretpostavka onih koji se zalažu za četverodnevni radni tjedan jest da će zaposleni biti odmorniji, bolje raspoloženi i više motivirani na poslu, tako da će i produktivnost ostati ista kao u pet dana.
Najvećim dijelom su se pretpostavke ispunile – zaposleni su doživjeli manje pritiska i osjećaja radne iscrpljenosti, zanimljivo je da su fizički bili čak i aktivniji jer su učinili više koraka na dan nego “normalna” mjerna skupina, a u prosjeku su spavali 38 minuta tjedno više. Produktivnost ne samo da nije pala nego je negdje i porasla. Doduše, tu mjerenje možda kvari odluka tih tvrtki da u tom slučaju promijene radne postupke – poslovni sastanci su skraćeni i optimizirani, svaka četvrta tvrtka uvela je i nove digitalne alate u radu, ali je i subjektivan osjećaj zaposlenih bio kako imaju više volje za rad i da postižu čak i više nego da pet dana sjede na radnom mjestu. Neki rezultati ne odgovaraju očekivanjima. I u tim kompanijama nije bilo značajnije razlike u danima bolovanja, a još manje pozitivnog učinka bilo je na životnu sredinu.
S druge strane, u ocjeni istraživanja izražava se mišljenje kako bi takav, kraći radni tjedan mogao čak popraviti nedostatak stručne radne snage jer neki ni ne traže posao, ali bi možda radili ako bi to bila samo četiri dana, piše Poslovni dnevnik. Bh. poslodavci ističu kako radnici rade na sat te, što više rade, imaju i veću plaću. I obrnuto. Praksa je, međutim, pokazala da nije baš sve tako kako oni tvrde. Ako smo europski rekorderi po broju radnih sati, valjda bismo trebali biti pri vrhu i po visini plaća. I jesmo, ali samo ako okrenemo listu naopačke. Prosječna mjesečna primanja trenutačno u BiH iznose oko 1400 KM. Ako taj broj podijelimo sa spomenutim brojem radnih sati, ispada da je satnica jednog radnika u BiH tek oko 8 KM, što je tri puta manje od europskog prosjeka. Još je lošiji odnos ako tu jednostavnu matematičku računicu primijenimo na minimalac, koji u FBiH iznosi 600 KM, a u RS-u 900 KM. U prvom slučaju ispada da je satnica 3,50 KM, a u drugom 5 KM, odnosno da je dnevnica onih koji su na minimalcu u FBiH 28 KM, a u RS-u oko 40.
