Prekjučer je državni tužitelj Ivan Matešić okončao iznošenje završnih riječi pred Sudom BiH po optužnici za ratni zločin koji su pripadnici Armije BiH počinili nad dvjema ženama u Križančevu Selu u središnjoj Bosni te likvidaciju 12 zarobljenih pripadnika HVO-a koji su se prethodno predali, piše Večernji list BiH.
Tužitelj je podsjetio na desetke dokumenata, ali i iskaza svjedoka koji su potvrdili kako se dogodio zločin te odgovornost optuženih. Za ubojstva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali, kao i dva civila – žene hrvatske nacionalnosti – počinjena prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. prosinca 1993. sudi se Ibrahimu Puriću, Nijazu Sivri, Ibrahimu Tarahiji, Rušitu Nurkoviću, Almiru Smajiću, Sadiku i Šaćiru Omanoviću te Kasimu Kavazoviću. Purić je bio zapovjednik 325. brdske brigade Armije BiH, Tarahija zapovjednik Trećeg bataljuna ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici zapovjednika, a ostala četvorica pripadnici brigade. Pripadnici Armije BiH ubili su toga dana žene Matildu Pranjković i Katu Alilović te 12 vojnika podrijetlom iz sela Šafradini koji su se prethodno predali vjerujući u iskrenost agresora. No, na kraju su ubijeni, što je očito bio i opći način ponašanja.
Sedma muslimanska
– Izvješće 7. muslimanske brigade iz listopada 1993. govori kako je Armija BiH imala običaj ubijati zarobljene kako ne bi propjevali. To je zapravo bio modus operandi o načinu rada nekih jedinica Armije BiH – kazao je tužitelj. Tužiteljstvo se pozvalo na dokaze iz Haaškoga suda, ali i brojne dokumente pronađene u arhivama Armije BiH te pretresima kuća optuženih. Dodatno su svjedočanstva, uglavnom bivših suboraca, a nekoliko ih je imalo zaštićen identitet, potvrdila teoriju Tužiteljstva. Svjedok K-8 piše zapovjedniku 3. korpusa Armije BiH kako je Sivro zapovjedio strijeljanje 12 ustaša, stoji u jednome dopisu. Posebno je monstruozan bio s detaljem da su nakon toga masakra pored mrtvih tijela ubojice sjeli i ručali.
– Da su počinitelji ubojstava bili podčinjeni zapovjedniku I. Puriću, dokazuju materijalni dokazi, ali i izjave svjedoka koji su svjedočili u Sudu BiH. Svjedok Edin Mehić bio je vrlo vjerodostojan pred Sudom BiH te je izjavio kako je bio personalac u Armiji BiH i čuo je telefonski razgovor s Mehmedom Alagićem i M. Berberovićem (Zapovjedništvo III. korpusa Armije BiH), a Purić je bio u prostoriji, koji je tekao tako da ih je Alagić pitao: “Tko ubi vojnike?” General im je zapovjedio istragu, ali Purić je šutio i nije reagirao. Svjedok je poslije doznao da je 12 Hrvata ubio neki Roki Sarajlić, a tu je bilo još vojnika Armije BiH kod samog čina strijeljanja pripadnika HVO-a – naveo je Matešić. Objasnio je kako događaj nije nikad istražen niti pokrenuta istraga iako je general Alagić to zapovjedio. Najmanje 30 svjedoka znalo je za ova ubojstva, a Tužiteljstvo je pred Sudom BiH izvelo njih 27 koji su to potvrdili. Ovaj slučaj “živim” su ostavile obitelji stradalnika, ali i hrvatski mediji koji su o tome izvješćivali. Vještak general-bojnik Radomir Ilić je posve rasvijetlio, tvrdi tužitelj Matešić, zapovjednu odgovornost Ibrahima Purića. Vještak je potvrdio da se morala provesti istraga jer se linija nije pomicala, a tijela ubijenih su bila tu, u zoni Armije BiH. Vještak je utvrdio da nitko od odgovornih nije izvijestio o zločinima, a morali su to uraditi. Važna je bila iznimno uloga Nijaza Sivre koji je najavio napadnu akciju koju su Hrvati nazvali “Krvavi Božić” jer se dogodila 22. prosinca 1993.
Premlaćivanje svjedoka
– Neki dokumenti, ali i svjedok Mehić potvrdili su kako je Nijaz Sivro zapovjedio Rokiju Sarajliću strijeljanje vojnika HVO-a – dodao je Matešić. O strijeljanju vojnika HVO-a u Šafradinu su jedino smogli snage izvijestiti Omanović i Purić svjedoku K-8. Tužitelj je ustvrdio i kako je bila iznimno važna uloga optuženog Ibrahima Tarahije jer je vodio zarobljene vojnike HVO-a, no nije ništa učinio da provjeri što se s njima dogodilo. Tužitelj je posvjedočio i o pritiscima, pa i premlaćivanju svjedoka u ovome slučaju te pokušajima da se ovaj ratni zločin zataška, što se zapravo cijelo vrijeme rata i nakon njega sustavno radilo.
